РТВ Теорија и пракса

satelita, takođe, dokazano je da televizijsM medij raspolaže već tehrdčkim rešenjima pomoću kojih je moguće obuhvatiti ogromnu nacionalnu teritoriju difuzionim sistemom zadovoljavajućeg kvaliteta. Stoga su nizak stepen opremljenosti postojećih centara i velike teškoće sa kojima se bore stvaraoci TV programa, očigledno posledica izbegavanja države da ulaže u ovaj komunikacioni kanal. Jer, i televizija je direktno pod kontrolom vlade, to jest Ministarstva informacija i radio-difuzije. Verovatno na listi prioritetnih potreba društva ona za sada ne zauzima visoko mesto. 0 tehničMm ograničenjima autor je imao prilike da razmišlja prilikom posete delhijskom studiju. Praktično, tu se program stvara na uređajima nabavljenim pre dve decenije. Naveči studio raspolaže sa samo tri kamere. Magnetoskop je zastareo i ne može da se koristi. U emisiji tipa dnevnik spiker je glavni likovni element, a sa dve druge kamere „pokrivaju” se grafičke ilustracije i odjavni telop. Nema rira, slajdova itd. Studio nema reportažna kola, a za celu TV stanicu koristi se sedam filmsMh kamera. Otuda, veći deo događaja snimaju privatni kamermani, kojima se plaća usluga po dužini korišćenog materijala. I nabavka filmova je otežana. Delhijska televizija nema svoje dopisnike ni u zemlji ni u inostranstvu. Šire gledano, postojećih osam studija potpuno odvojeno deluje. Između njih ne, postoje „linkovi”, tako da se skučena razmena filmskog materijala ili snimljenih programa obavlja avionima od jednog do drugog studija i tako šire rasprostire. Celokupna indijska televizija je u crno-beloj tehnici. To takođe izaziva određene teškoće oko nabavke rezervnih delova ili filmova iz sveta. Trenutno, predstoji politička odluka oko pitanja uvođenja televizije u boji. Ministar informacija je javno obečao da će do kraja mandata tu nameru sprovesti u delo. Među glavnim argumentima navodi se da od 40 zemalja Azije njih 36 imaju televiziju, a da samo Vijetnam i Indija ne emituju programe u boji. Međutim, puno je glasova koji ovakvu ambiciju dovode u pitanje, polazeći od najelementarnijih realnosti onoga što kao televizija več postoji. U stvari, pitaju oponenti, koji sloj društva će biti spreman da kasnije plati mnogo više i za pretplatu i za nabavku prijemnika u boji. Nizak stepen nacionanog bogatstva je neoboriv argument - njima u prilog. 1 troškovi funkcionisanja vrlo skučene televizije su zamašni. Njen budžet je 1978/79. godine iznosio 181 milion rupija. Uz tu svotu, televizija je pružanjem ekonomsko-propagandnih usluga ostvarila iste godine 31 milion rupija, što u prihodima

162