РТВ Теорија и пракса

informiranja kao dopunom vlastitim naporima. Radio može doprijeti do sela svaki dan, kazališne grup>e i lutkarska kazališta mogu se siromašnima dopasti stilom koji im je poznat i ulijeva poverenje, televizija i film mogu vizualno prikazati stručno vođstvo, štampane publikacije imaju svoju karakterističnu dugovječnost, slajdovi se mogu pokazati korisnima kao obrazovno sredstvo. Međutim, korištenje medija u obrazovne svrhe često nailazi na velike prepreke u komunikacijskoj politici i praksi: • seoska područja nemaju potrebnu infra-strukturu da bi sredstva informiranja bila pristupačna (štamparije, sisteme distribucije, radio i TV odašiljače, nemaju prevozna sredstva za tradicionalne i audiovizuelne ekipe, električnu energiju za prijem TV emisija), • nedostatak mogučnosti za proširenje programa (koje sa sobom povlači raznolikost), povećanje broja emisionih kanala, medijske ponude, te je zbog toga smanjena sposobnost prilagođavanja specifičnim uvjetima, 0 politika medija koja daje prednost „bježanju od stvarnosti” zabavi i političkoj indoktrinaciji nad potrebama razvoja, obrazovanja i slobode izražavanja, 9 duboki pojmovni profesionalni i administrativni jaz koji opčenito postoji između terenskih službi i raznih organizacija sredstava informiranja ili njihovih službenika. Prihvaćen komunikacijski sistem i postojeća praksa, ozbiljno otežavaju mogući doprinos sredstava informiranja i terensldh službi pri prenošenju znanja i vještina seoskim područjima. c) Napori zajednice, kooperacija i udruživanja Karakteristika je seoskog života česti niz proturječnosti u životu seoske zajednice. Razvoj se ne odnosi samo na ostvarenja pojedinaca, već i na zajedničke projekte: (vodovod, zdravstvo, šumarstvo, agrarna reforma, itd.). Suradnja je neophodna radi nabavke namirnica, obrade zemlje, i radi prodaje poljoprivrednih proizvoda i rukotvorina. Seljaci i najamni zemljoradnici udružuju se da bi zaštitili svoje interese u odnosu na zemljoposjednike, lihvare i nadmoćne vlasti. Bez komuniciranja njihovi bi napori ostali uzaludni. Otuda se i postavlja pitanje tko posjeduje i ima pristup kanalima komuniciranja, kojoj svrsi služe, kakvu slobodu pružaju u unapređenju društvene suradnje?

77