РТВ Теорија и пракса

tehnologije koja će tek biti na razne načine upotrebijavana, ali koja treba da bude i šire prihvaćena. Povodom toga postavlja se niz pitanja o mogućim reakcijama auditorija, što se več parcijalno nastoji utvrditi na malim uzorcima. Pojavio se val pesimizma u pogleldu budućnosti televizije, iako se njene mogučnosti izrazito povečavaju. Tim se pitanjima može naime prići s raznih stajališta kao što je ekonomsko, pravno, programsko, sociološko, pohtičko, obrazovno, komunikacijsko-informacijsko i još neka. Među tim polazištima postoji dakako interkorelacija, pa ipak je potrebno i korisno u futurološkim projektima prilaziti predviđanjima o vrstama reagiranja na nove mogućnosti sa svakog užeg specijalističkog gledišta. S ekonomskog aspekta veće tele i radio-difuzne organizacije boje se cijepanja pretplate ili takse na manje dijelove i preuzimanja komercijalnog dijela dobiti, a opet, ako uspiju ponuditi kvalitetu, gledaoci će biti spremni na dodatna plaćanja, što će značiti vehka sredstva za velike. S pohtičkog gledišta dolazi do izvjesnog pesimizma zbog smanjene mogućnosti informiranja o određenom stavu ukoliko dotadašnji redovni gledalac odabere program druge organizacije ih države. To ide tako daleko da neke zemlje unaprijed oklijevaju da h da uopće omoguće svojim žiteljima povećanu ponudu. Ah, može se očekivati da če čovjek, koji se osjeća dijelom svoga društva iz mnogih razloga, biti još bolji član svoje zajednice kada je slobodan da se informira i o drugima, kada komparira ako to želi. Dobro integriranog građanina zemlje i dalje će zanimati tko ga i kako predstavlja u vladi, kako će se voditi i odvijati privredne i ostaie aktivnosti. Potražit če dakle kvalitetnu informaciju iz svoje države i regije. Ovaj pohtički ujedno je i programski aspekt, kod kojeg se dodatno očituje pesimizam i u tome što se „veliki programi” boje da će se gledaoci raspršiti na niz drugih programa, često pripremljenih sa slabijim kriterijima. Međuhm gledalac pripremljen za dekodiranje kvalitetnih emisija brzo če se zasititi slabijih, kako pokazuju i istraživanja. Pesimizam s obrazovnog štajališta proistječe iz uobičajenog straha organizacija i pojedinaca, koji smatraju da je potrebno gotovo stalno pedagoški djelovati na večinu Ijudi, da će gledaoci prije izabrati zabavne, negoli obrazovne emisije. Ali jedna je od glavnih prednosti nove tehnologije mogućnost posebnih programa za ciljne grupe, pa može i više kanala biti namijenjeno edukativnoj komunikaciji. To znači da se tolika

99