РТВ Теорија и пракса

je bilo petnaestak članaka o Jugoslaviji u celokupnoj američkoj štampi. To su korektni tekstovi sa stavom da Jugoslavija treba vlastitim snagama da se izbori za svoju stabilnost, ekonomski prosperitet Na najvišem nivou je ovde rečeno da o Jugoslaviji treba razmišljati na sasvim drugi način nego o Poijskoj ili bilo kojoj zemlji Istočne Evrope, jer je Jugoslavija nešto drugo Ali kako smo mi tretirani u Ujedinjenim nacijama, kako smo mi vrednovani kao zemlja, recimo u „Njujork tajmsu”, gde su nas, kada je bilo reči o nesvrstanima, stavili na čelo po značaju, uz Alžir i Indiju, to je ipak stvar koja ostaje. U Ujedinjenim nacijama nismo toliko glasni i ne preuzimamo suviše inicijativa, ali imamo srednju liniju koju sve nesvrstane zemlje prihvataju. A.Š.. Pitala bih vas još nešto o Americi, ili bolje rečeno o američkoj televiziji. Iz literature, filma, čak američke kinematografije, stekla sam utisak da uAmerici postoji rasna diskriminacija. Međutim, iznenadilo me je kad sam videla da na američkoj televiziji, glavnoj mreži CBS, program vode paralelno sa voditeljima i u istom rangu i obojeni voditelji, komentatori i novinarke. Mislim da je to podatak koji za stranog gledaoca, naviknutog da gleda filmove u kojima crncima nema mesta ni u nekim restoramma ili prevoznim sredstvima, ovaj podatak deluje kao prijatno iznenađene. Gledala sam i jednu emisiju u kojoj obojeni pevači, čuvene operske zvezde, pričaju o svojim problemima sa početka karijere. Čini se da se situacija i njihov položaj menja? Gledala sam emisiju o blizancima. Voditelj crriac, drži na krilu dve plavokose devojčice i pita ih o tome da li ih raspoznaju rod'telji, u školi, a onda ga, na kraju emisije svaka od njih poljubi u obraz Juče smo vi i ja zajedno posetili TV stanicu CBS u Njujorku Zapazila sam više rasa i obojenih Ijudi. Izgleda da vas ta činjenica ne čudi? G.M.: Ja, ipak, mislim da je diskriminacija ovde ozbiljan problem. To vam je kao pitanje prava žene kod nas, Po logici muškaraca žene imaju prava, kao što su po logici belaca u Americi crncima data prava. Problem je u mentalitetu koji može da se menja vremenom, a drugi faktor je politika. Činjenica je da u Americi postoje zakoni koji kažnjavaju dokazanu rasnu diskriminaciju. Na fakultetu, recimo, na Harvardu, postoji kvota po kojoj mora da bude 11% ili 12% crnačkih studenata, imali oni para ili ne. Država če im dati subvencije. Na prijemmm ispitima oni če biti favorizovani. Nedavno je jedan beli student tužio fakultet što je dao prednost crncu od koga je imao bolje testove Obrazloženje univerziteta bila je - kvota. Podseča li vas to na neke naše ključeve? Da,

194