РТВ Теорија и пракса

njihovih programa. Ovaj humor nema posebno mesto u programu več se javlja u vidu pojedinih „numera” u populamim, narodnom muzikom bogatim emisijama, obično subotom uveče, pod nazivom Boemsko veče, Šareno veče, Srpsko veče, Narodno veče, veče nekog kraja (Vranjsko, Niško, na primer). Tako je, recimo, bilo i Narodno selo u nedeljno veče 16. juna 1929. godine. Glumačke „numere” u njemu več svojim nazivima rečito govore o kojem je humoru reč: g.Vukomanović („Косе ot vilajet”), g.Petar Hristilič („Mošo konfortu sa frontu”), g.Petar Laner („Peter Kviter”) i g.Nikola Mitič („Raporter uvek nobl uvek štolc”). Nije proteklo mnogo vremena od početka rada Radio-Beograda, a da javna reč donese svoj prvi sud o programu, pa i o humorističkim emisijama. „Preovlađuju rđavi komadi, igrani od putujučih glumaca i srednjih diletanata” kaže strogi kritičar u „Politici” (15. jun 1929), sa očiglednom namerom da uzme u zaštitu nedužne slušaoce. „U đrugim zemljama milioni Ijudi, kod nas šezdeset hiljada najmanje, sedi uveče pred svojim zvučnicima i sluša, sedi sa slušalicama na ušima i sluša. Tih šezdeset hiljada slušalaca u našoj zemlji ima pravo da od naše radio-stanice traži dobar program”. Kritičar zapaža pozitivne pojave - „Male scene Čehova i Nušiča, igrane od pravih glumaca, pokazale su samo još jasnije da ni za najkrači ,ajnakter‘ diletanti nisu dovoljno dobri”, ali se isto tako određeno i precizno obara na ono što smatra da je ispod dozvoljenog nivoa. „Radio-Beograd, međutim, daje, po pravilu, takve komade kao da on nije ustvari naš največi teatar koji imamo u zemlji, nego u najbolju ruku, neko malo putujuče pozorište...” Da li pod pritiskom javne kritike ili nove nemilosrdne logike industrijalizovane zabave, koja svakodnevno mora da guta i na slušalačko tržište izbacuje nove proizvode, ili pod uticajem nekih drugih evropskih radio-programa ili prosto internom prevagom nečijeg ličnog uticaja na kreiranje programa, već krajem prve godine zapažaju se izvesne promene u emitovanju humorističkih programa. Reč je o plimi lakih polučasovnih jednočinki, največim delom iz riznice francuskih bulevarskih pozorišta. Emitovane su obično subotom ili sredom, ali ih je bilo i drugih dana, a počinjale su najčešće između 21.00 i

103