РТВ Теорија и пракса

i potiskivanje bulevarskih jednočinki ali nema novog stvaralaštva, samo se ponovo, pa opet sve češče prizivaju u pomoč „provereni” Nušić, Sterija, Čehov, Sremac, Averčenko, Trifković (Jubilej, Školski nadzomik, Pop Ćira i pop Spira, Čestitam, Razvod, Medved, Baćuška Nikolaj, Šaran, Laža i paralaža). Valjda u želji da nečim zamene proskribovane „numere” iz repertoara putujučih pozorišta sastavljači programa potražili su nešto sigurnije - gramofonske ploče sa snimljenim humorističkim tačkama. Koliko je ovo rešenje bilo srečno, naročito što se tiče sadržaja, dovoljno pokazuju dva-tri primera: „Vlasta Antonovič imitira životinje; 1. Mačke na krovu, 2. Magareće rikanje, 3. Kuče na zimi” (ovo je emisija emitovana jednog nedeljnog prepodneva novembra 1931, posle prenosa službe božje, poljoprivrednog predavanja i muzike sa pioča. ~Da se razveselimo; 1. Ratni drugovi; 2. U jednoj časovničarskoj radnji; 3. Veseli kotlar - izvodi Marinkovič”, ~Da ne zaboravimo čiča Iliju; 1. a) Dorćolski žur; b) Kalča i Sika; 2. a) Jovanča u haremu, b) Trbuško ladolež; 3. a) Katica i Papanasko, b) Viknala Jana; 4. a) Švaba i Cincarin na prstenu, b) Trenča bozadžija (Ploče „Odeon” br. 192 834, 192 966, 192 789)”. Tadašnja produkcija ploča, a i humora, očigledno nije bila suviše bogata, pa se i ovaj humor sa ploča učestano javlja samo jedno krače vreme u sezoni 1930/31. U sve očiglednijem nedostatku humora na radiju neko se, za njegov makar i formalni opstanak u programu, najzad setio kozerije, mada je nje tu i tamo bilo i u vreme prevlasti vodvilja, klasičnog humora i bulevarskih „numera”. Tako su emitovani: Kozerija o lovu i lovcima, g. Branislava Nušiča ili Lovačke anegdote od g.Dimitrija C.Đorđevića, starog lovdžije (5.1 1930). Međutim, kozerije se češće javljaju tokom 1931, kada je več bilo jasno da je bitka za humor na radiju izgubljena i da

105