РТВ Теорија и пракса

brazilska novela okupija najbolje glumce, najbolje dramaturge i najbolje reditelje iz pozorišta, te privlači milione gledalaca. U tom smislu, ona čini vezu između fantastičnog sveta televizije i brazilske društvene stvamosti. Zahvaljujući njenoj svakodnevnoj difuziji, ona je u isto vreme slična stvarnom životu i u mogučnosti je da ga asimiluje. T.S. Eliot je pisao da Ijudski duh ne podnosi veliku dozu stvarnosti. Dakle, fikcija koja se ovde daje ima takve rafinmane realnosti, da može postati stvarnija nego sam život. Njegovo prilagođavanje, kao kulturnog proizvoda, emocionalnim potrebama gledalaca, jedan je od glavnih razloga njegovog uspeha. Artikl „psihološke konzumacije”, priča u epizodama donosi TV gledaocu bekstvo, emocionalno oslobađanje, empatiju. Feljton eksploatiše karakteristične teme narodnih umotvorina i daje stvarnosti dodatnu dimenziju koja ostavlja samo usku granicu između realnosti i uobrazilje. On mobiliše osećanja publike i izaziva, bez teškoča, njena plačna osećanja identifikacije sa tuđim mukama - svojim sopstvenim slučajem. Ova svakodnevna love story izgleda da nema konkurenta u naklonosti brazilske publike. Televizijski gledalac u dramatičnoj akciji bira parametre koji mu dozvoljavaju da analizuje sopstveni život, što sa njegove strane povlači nova ponašanja i izmenu navika. U pozorišnom komadu je, pre svega, važan tekst; film zavisi od talenta reditelja; u slučaju TV novele, težina umetničkog i popularnog uspeha leži uglavnom na ličnostima glumcima. "" U prvoj analizi ovog oblika pOpularne dramaturgije otkrivamo sledeće antiteze: 1. TV novela nasuprot romanu (suprotnost između dva jezika: televizije i književnosti), 2. roman nasuprot drugim TV emisijama, 3. TV novela nasuprot radio-romanu (prenos različitim sredstvima masovne komunikacije). Vidimo najpre da se TV novela razlikuje po specifičnostima svog govora: podeljena je na poglavlja, kao i roman, ali potrošač nema materijalne mogučnosti

113