РТВ Теорија и пракса

Emil Smasek

POSLERATNA SLOVENAČKA RADIO-DRAMA

Radio-drami, tom pastorku slovenačke dramaturgije, kojoj slovenački književni istoričari još nisu posvetili ni najskromniji prilog u svojim knjigama, počinje da se posvećuje pažnja. Jezik radio-drama, makar književno donekle i kvalitetan, štampan se predstavlja u nepotpunom, osiromašenom obliku. Čitalac može da upozna - kao i kod štampanog izdanja svakog dramskog dela - samo jezik i autorove skromne naznake za izvođenje, znači bazu na kojoj reditelj gradi zvučnu sliku radio-igre, kojom nadgrađuje tekst. Postoji i razlika između govornog i pisanog teksta: samo glumčeva interpretacija može da oživi autorov lik do sugestivne übedljivosti; ponekad se reči potpuno preobražavaju, na primer dodavanjem specifičnih narečja ili prenošenjem, prepričavanjem. Reditelju stoji na raspolaganju širok dijapazon prirodnih i u radio-studiju veštački stvorenih zvukova i šumova kao i muzike, pomoču kojih se stvaraju akustičke predstave realnih ambijenata i nerealnih svetova. Elektronika menja glumčevu boju glasa i brzinu govora ili glas udvaja, triplira - sve sa ciljem da autorova misao prodre u što impresivnijem obliku do slušaoca. Pri tom radio-reditelj može isto koliko i reditelj u pozorištu, na filmu ili na teteviziji da ostvari svoju viziju predstave - u ovom slučaju „zvučne predstave”. Predstavljanje odlomaka istih radio-drama u raznim domačim i stranim izvođenjima pokazalo je kako mogu da budu različiti kod iste drame interpretacioni i zvučni koncepti raznih reditelja, zavisno od toga koliko su različitih sredstava upotrebili prilikom oblikovanja radio-drama. I konačno, tu je i radio-slušalac, potencijalni čitalac knjige, Radio-drama je živa samo u trenutku kada je radio-stanica emituje preko svojih radio-predajnika i

149