РТВ Теорија и пракса

godine - 1961, i 1962 - svojim skalpelom zarezao u samo društveno tkivo i razotkrio bolesti koje su se u tom tkivu nalaziie. Iznenađujuče je bilo što se to dogodilo kroz jedak pddsmeh i oštru satiru. Nova škola Šent Frenku predstavlja satiru na tadašnja shvatanja koja su se javljala i u kojima se zalagalo da „obrazovne ustanove treba postaviti na proizvodne osnove”. Kao i svi dobri satiričari Kmecl je naoštrio. strelicu i promenio školu u preduzeče za proizvodnju kadrova, koje mora - kao svako dobro preduzeče - svoje proizvode uredno da .prodaje, ako nikako drukčije ono i na vašaru. Kmeclova višeslojna i simbolička satira Automobili počinje vrlo jednostavno: u malom uspavanom gradiću pojavljuje se prvi automobil i izaziva pravu automobilomaniju. Automobili nisu samo dokaz standarda, več se uzdižu iznad čoveka, od sredstva postaju cilj. Od Ijubavi prema njima i njihovog veličanja polako se razvija pravi kult, vera u veliku „auto-moto-dušu” u koju je svaki građanin dužan da veruje. Iz nametnute vere rađa se diktatura: ko ne veruje u „automobilsku dušu” biće likvidiran. Kada se stvar preokrene za 180 stepeni, za krivca „auto-moto-kulta” proglašavaju jedinog preživelog pešaka koji se krio na tavanu, i to zato što ih nije upozorio, jer „oni su bili samo zavedeni”. Automobili su Kmeclu simbol pomoču kojeg iskazuje svoju satiričnu parabolu o sudbini pojedinca, žrtve uniformisanog fanatizma masa za ove ili one idole. Kmecl se prihvatio vruće teme u radio-drami Stvar svih građana (1964). Pošao je od slučaja u jednoj slovenačkoj srednjoj školi, o čemu je pisano i u novinama. U đačkom listu izašao je članak jedne učenice o socijalnim razlikama koje je doživela i na vlastitoj koži. Članak je kod onih koji su se osetili pogođenim, prirodno, izazvao ogorčenje i direktor škole je hteo da se zaštiti na taj način što je nastavnicu, koja je bila mentor đačkog lista, poslao psihijatru. Kmecl je preneo težište problema u psihu mladog čoveka: maturanti pišu probni zadatak iz slovenačkog jezika. Tema: „Mladost je najlepše doba”. Razmišljajuči šta se desilo sa đačkim listom i omiljenom nastavnicom, učenica ne piše ono što stvarno misli i oseća, več fraze o mladosti kao najlepšem dobu. Ova

157