РТВ Теорија и пракса

Pre slušanja pročitao sam prip’ovetku Kanjoš Macedonović Stjepana Mitrova Ljubiše. (Priča napisana 1870. opisuje događaje iz 15. veka.) Pročitao i libreto koji je napisao Mihailo Ražnatovič. U libretu, suprotno izvomoj pripoveci, radnja počinje prikazom Venecije 15. veka i dolaskom i doživljajima trgovca Kanjoša u njoj. Drugi čin libreta se dešava u Paštrovičima. Kanjoš dolazi da obavesti Paštroviče da Dužd traži „sebi zatočnika”, prepričavajuči sve ono što smo več videli u prvom činu. On to prepričava precizno, ne pokušavajuči da se pred svojima pokaže značajniji no što je. Njegovi (ko če koga no svoj svoga) ga malo zezaju i nagovore da on bude zatočnik. „Mogao si to sam sve srediti, a ne da nam kvariš sastanak”. Treči čin je realističan i romantično viteški. Kanjoš uspeva da pobedi i odbija da primi nagradu. Traži oslobađanje od poreza za sebe i svoje saplemenike (privilegije su uvek bile slatke). Pošto zna „која mu gde ide” on se vrača u svoje selo (gde ga možda čeka devojka?). Preslušao snimak.... Koliko problema i dilema u oko 80 minuta muzike!!! Smeta mi što prođe dobrih 20 minuta рге no u operi zazvuče slovenske teme. Ipak je to priča o Paštrovičima. Ražnatović i Logar počinju odom Veneciji, a završavaju hepiendom - Venecija je spašena, a Duždeva kči ne ide ni Furlanu (Austrijancu ili Slovencu) niti Paštroviču, ma koliko da je isti viteški odgojen. Odlučio sam da promenim redosled slušanja muzičkih delova. Slušao sam najpre drugi čin... Kad je muzika došla do Kanjoševe priče o iskrcavanju u Mletke, pustio sam sa drugog magnetofona prvi čin... Zvučao mi je drugačije posle poznatih crnogorskih muzičkih tema... Osetio sam se kao učesnik na tom Paštrovičskom sastanku, gde slušam Kanjoševu priču i pokušavam da

166