РТВ Теорија и пракса

štetuju, a za Kanjoša - baš ih briga. „Svako od nas pohodiće tvoj grob - ne brini Kanjoše. Idi da ja ne bih шогао da idem”... I Kanjoš ide... Slušajući treći čin misli mi lutaju... Furlan i mali Kanjoš, David i Golijat, ali i mali Šarlo koji nema drugog izlaza nego pravo u čeljust lava... no, i tamo ima izlaza... Vidim zrak sunca koji u odlučnom momentu dekoncentriše velikog i mali u magnovenju shvati da je to mig pravde, koristi ga i pobeđuje... Onda muzika himnična - On je veći od svih! Njemu sleduje nagrada... Največa... Perspektiva da mu sinovi vladaju Venecijom... On nema snage da se još jednom upusti u nepoznato, bez svoje publike. Odbija sve koristi za sebe i iskamčuje jednu priviligijicu za svoje, da ih to podseća: na šta? Na njegovo herojstvo ili njihov kukavičluk? Pustio sam posle te scene uvertiru drugog čina Pesma vile i vratio se i muzički na naš teren, i geografski i nacionalno... Da li su ovde elementi koji mogu gledaocu (uz muziku, naravno) da učine ova zbivanja razumljivim, savremenim i zanimljivim???

168