РТВ Теорија и пракса

precizno odrediti veličinu, oblik i opšti izgled svakog dela scenskog inventara.2l Različiti crteži i skice od izuzetnog su značaja, buduči da se rečima ne mogu dovoljno dobro objasniti vizuelni elementi. Scenograf i kostimograf moraju biti u stanju da prikažu boju, oblik i scenski izgled svakog elementa koji predlažu, a reditelj obično tako nešto i zahteva, kako bi obezbedio da svi imaju jednak pristup tekstu. Ukoliko skice nisu dovoljno precizne, može se dogoditi da reditelj na generalnoj probi otkrije da veliki broj činilaca odstupa od zamišljene varijante. 22 Izmene koje se vrše u poslednjem trenutku ne samo da su skupe, već ih je ponekad nemoguče izvršiti u kratkom roku. U svakom slučaju reditelj mora biti u položaju da donosi konačnu odluku 0 svim činiocima predstave, pri čemu nikako ne bi trebalo da nastupa sa pozicija diktatora.

21 U SAD i nekim drugim zemljama majstor svetla (Light Designer), izuzetno je istaknuta ličnost i potpisuje se u programu predstave ravnopravno sa scenografom i kostimografom. Reditelj, međutim, mora krajnje precizno da iznese zahteve u vezi sa svetlom i svim promenama svetla. U Engleskoj sam jednom morao da označavam vrstu reflektora s mnogo tehničkih pojedinosti. Dobio sam bio tehnički plan rasvete sa upisanim svetlosnim izvorima. To je bila čitava partitura nad kojom sam proveo noč. (Pirandelo, Šest lica traže pisca.)

22 „Zamišljene varijante” su kamen spoticanja u radu sa slikarom dekora i kostima, jer svako ima svoju „zamišljenu varijantu”, pa se odstupanja ponekad kasno otkriju. Mnogi scenografi i slikari vole da im skice budu lepe, efektne slike i neiskusan reditelj im se često divi, maštajući o svojoj „zamišljenoj varijanti” buduće predstave. Razočarenja su ponekad zaista teška. Zato skice moraju da budu realistične bez obzira na lični ukus. Efektni deformiteti Ijudskog tela u jednom ekscentrično „pomerenom” kostimu mogu biti dobro slikarstvo, ali postaju često pravi užas na sceni, Jednu impresionističku ili ekspresionističku kompoziciju teško je realizovati u trodimenzionalnom prostoru scene, pa je izvođenje makete dobra provera skice na papiru. Na žalost kada je kostim u pitanju, maketanijeuobičajena, tako da su nerealistični, stilizovani kostimi u budućoj predstavi uvek riskantni. Ne preporučujem, naravno, odustajanje od takvih rizika, jer u umetnosti i inače sve je „rizik”. Upućujem na realnost u ovom, krajnje osetljivom trenutku rada na budučoj predstavi.

194