РТВ Теорија и пракса

Mr Ivana Stanković

NOVINARSKA LIČNOST VODITELJA

Autorska komunikacija - osnovno obeležje „živih” programa

Prvenstvena namena svakog komunikacijskog saopštenja u okviru „živih” programa jeste da svojim sadržajima stimuliše određeni tip ponašanja auditorija u skladu sa društevenim standardima i pravilima ili shvatanjima pošiljalaca i primalaca poruka. Ovakva vrsta komunikacije koja izlazi iz sfere neidentifikovanih kontakata, u procesu stvaranja programa preobražava se u stanje pune identifikacije između auditorija, s jedne, i novinara-voditelja s druge strane. Auditorij, kao „društveno telo” za koje se program i stvara, ima svoje zakonitosti, sopstveni dinamizam kulturnog razvoja, određeni nivo kulturnih aktivnosti. U odnosu na njega novinar-voditelj u „živim” programima razvija svoju ličnost prema važećim profesionalnim standardima, ali i uz odgovarajuću autonomiju. Nastupa kao autor od koga se očekuje da ume i da sluša i da gleda ali i da bude izvođač i povezivač svega što se u toku programa događa. Svojim prisustvom i nagoveštavanjem trenutnog događanja, uključivanjem pojedinaca kao delova auditorija u komunikaciju, on automatski pojačava i efekt vremenske neposrednosti. Pojedinci na koje utiče sredina, veza sa primarnim, sekundamim i drugim referentnim grupama, a preko njih i sa širim društvenim strukturama, i nesvesno žele da izvrše izvesne identifikacije sa određenim vrednostima, prihvatajuči sistem komunikacijskih konvencija. Uticaj koji se prenosi „živim” programima često je za auditorij podsticajan u toj meri da želi da se što više približi

196

KOMUNIKOLOGIJA