РТВ Теорија и пракса

komunikativnim događajima, kakav im je status i pojavni oplik, kao i kako deluju i kako se realizuju. Novinar-voditelj je domaćin u studiju i suočava se sa svim nepredviđenim momentima „živih” programa, u prilici je da obaveštava javnost o aktuelnim zbivanjima, pojavama i akcijama i razjašnjava složene društvene procese. Tragajući za novostima on izlaže samo one činjenice za koje, kao predstavnik kulture zajednice kojoj ih izlaže, misli da su istinite. U protivnom,'vrJp brzo izlaze na videlo njegove lične sumnje u verodostojnost njemu nametnutih iskaza, što novinara-voditelja može da dovede do otvorenog konflikta ne samo sa auditorijem, već i sa samim sobom. Pojava ovakvih, „konfliktnih”, situacija najčešća je u „živim” programima informativnog tipa, pogotovo ako se radi o trenutno gorućim društveno-političkim problemima. U „živim” programima publika utiče na novinara-voditelja usmeravajući i preusmeravajuči komunikaciju, no nije redak slučaj da novinar-voditelj zamenjuje auditorij tako što potencira sopstveno učestvovanje, trenutak svog ličnog iskustva i popularnosti. U društvu 1 ičnosti koja se sama nameće kao događaj (npr. neki od novinara-voditelja emisije Beogradska hronika, ili svojevremeno emitovane emisije Od glave do pete beogradske televizije) auditorij se ponekad oseća isključenim. Zamena realnosti vrši se kroz ličnost koja bi trebalo da bude osnovna spona sa realnošću. Pojedinci unutar auditorija, kao aktivan deo realnosti, ne trpe manipulaciju već, stupanjem u komunikaciju, menjaju poruku a samim tim i pošiljaoca poruke, novinara-voditelja ili njegovog sagovornika. Od pošiljaoca poruka auditorij, takode, pe prihvata nelogičnost i nedoslednost ili okolišenje oko suštine teme. Publika nastoji da preusmeri komunikaciju u željenom pravcu te se, ukoliko ne naiđe na prihvatanje i odziv, isključuje iz nje. Istovremeno, novinari-voditelji sa veoma izraženim integritetom i individualnošću nisu uvek popularni, jer su prejake ličnosti za auditorij koji, po Maršalu Makluanu, sam voli da upotpunjava doživljaj pa, samim tim, i lice na ekranu ili za mikrofonom.

199