РТВ Теорија и пракса

јој život zajedno sa svojim odnosom prema njoj, objašnjava je, tumači i daje joj nov sadržaj koji nije više identičan prvobitnoj predstavi. U njegovom odnosu sa auditorijem ispoljava se prenošenje određenih komunikacionih dejstava, nastajanje nove svesti i podruštvljavanje ličnosti. Proizvodnja činjenica determiniše različite oblike društveno-političkog i ideološkog komuniciranja u „živim” programima Upravo zato novinar-voditelj ima zadatak da oblikovanjem komunikativnih znakova omoguči povezivanje svih pojedinaca unutar auditorija, da utiče na društvene odnose i društvenu svest izraženu kroz temu komunikacije, da postavlja pitanja i ravnopravno daje odgovore uvlačeći i sebe i auditorij u komunikativni proces. Ne uzimajuči u obzir samo svoj lični stav, novinar-voditelj vodi računa i o društvenim kodovima. Da bi reč novinara-voditelja u „živim” emisijama imala puni efekt neophodno je angažovanje i pojedinaca iz auditorija, јег tek kada emocije, lični stavovi i mašta oboje reči, one počinju da dobijaju na snazi. S obzirom da je auditorij anoniman, da nije posebno konstituisana grupa po svojoj socio-demografskoj strukturi, da je sastavljen od Ijudi koji se među sobom razlikuju po stepenu obrazovanja, sklonostima, emocionalnim i intelektualnim predispozicijama, novinari-voditelji ovu fazu anonimnog nastoje da preobraze u fazu pune identifikacije između pošiljaiaca i primalaca poruka, da stupe u komunikaciju kao vrsni poznavaoci materije o kojoj se govori, autoriteti u javnosti i da sa pouzdanim kriterijima i svežom imaginacijom ostvare prisan i autentičan kontakt sa auditorijem. Radio i televizija i na taj način postaju posrednici koji šalju informacije, primaju ih, povezuju i pamte da bi se sačuvalo svedočanstvo o vremenu, Ijudima i događajima.

206