РТВ Теорија и пракса

Sta danas radi Jovan Šćekić, nije li suviše rano nestao sa naših ekrana? Biti njegov sagovomik nije jednostavno, pogotovo kad on vas ne pita, već vi pokušavate da mu postavite pitanje. U takvom razgovoru nalazite se u neravnopravno borbi. o J.Š.: Ako ste želeli da me pitate da li sam rano otišao sa ekrana, reći ču vam: nisam. Bilo je kasno, možda. Ljudi se teško povlače. Mislim da greše. Da li sam otišao svojom voljom? Da. Aktuelni razgovori danas ne bi bili ono što su značili 1965, pred Četvrti plenum i obračun sa dogmatizmom. To sada ne bi bilo dobro. A.Š.: Ipak, događaju se veoma ozbiljne stvari u politićkom i društvenom životu, a u Televiziji Beograd nema ličnosti koja vodi „Aktuelne...” J.Š.: Ako pokušavate da me nagovarate da kažem nešto protiv svoje Kuče, protiv svojih drugova - naslućuje pitanje Jovan Ščekić, profesor kome je uža specijalnost „intervju” u Jugoslovenskom institutu za novinarstvo to od mene nečete čuti. Moje kolege su vrlo korektne prema meni, a Televiziji ja lično veoma mnogo dugujem, Televiziju najčešče napadaju oni koji su najmanje truda u nju uložili, a najviše koristi od nje izvukli. Uostalom, reči ču vam nešto: ja danas vodim redakciju regionalnih , programa gde je sto dvadeset Ijudi osposobljeno za rad u dopisništvu, što predstavlja decentralizaciju i demokratizaciju televizije. To je mnogo značajnije od svih Aktuelnih razgovora. Ja, dakle, nisam sišao sa ekrana, ja se samo ne pojavljujem. Treba više gledati unapred nego osvrtati se za sobom. Verujem da bi u časopisu „RTV-teorija i praksa” neko koga pozivate na razgovor mogao da govori o razvoju televizije i kako da se osposobimo da savladamo tehnološki razvoj i televiziju, da ona ne savlada nas. Ako je Ajnštajn svojevremeno гекао da moramo zahtevati od sebe i od drugih da mislimo na drugi način kako bismo svi zajedno mogli da preživimo, mislim da mi danas moramo da mislimo na takav način kako televizija ne bi nas preživela, јег če televizija sigurno da preživi.

208