РТВ Теорија и пракса

koji jesmo i ništa se ne menja. Fabrika može da se ukine, a televizijski program ne može, Neki čovek može da se smeni, a ja ne znam čoveka na Televiziji koji je bio smenjen ili se, bar, ne sečam. Nije smenjen našom akcijom. A.Š.: Da li na Televiziji postoji konkurencija znanja i sposobnosti? Šta je to što odlučuje da neko danas bude na ekranu, da li to što on sam misli o sebi ili njegova okolina, ili je to neka situacija u koju je on doveden, pa se proverava da li je sposoban? Kakvi su principi javne reči na Televiziji? Kakva je praksa? J.Š.: Praksa je da uvek ima novca koliko je potrebno. Televizija se ne bori za sredstva. Ima pretplatu. I ako se ta pretplata povećava iz godine u godinu, ako ijudi iz godine u godinu hoče da se slikaju, onda se sa društvom vodi ovakav dijalog. Ja namerno uprošćavam; dajte sredstva, pa ćete imati televiziju, Kada bismo imali konkurenciju situacija bi bila sasvim druga. A mi ćemo konkurenciju dobiti, konkurencija je tu, na vratima. A.Š.: Mislite na novi Beogradski program? Vi ste osnovali, bili ste prvi urednik emisije 24 časa. Čini se da je na početku njen profi! trebalo da bude drugačiji. Sada su to infonnacije koje se čuju u dva Dnevnika i, eventualno, jedna od tih informacija prezentirana u obliku proširenog priloga, ali ništa n0v0... J.Š.: Ljudi kod nas beže od konkurencije. Oni se plaše kada je na drugom kanalu neki igrani film ili zabavna emisija da će im to odvući gledaoce, umesto da se bore za te gledaoce. Mi treba da izmišljamo programe, a ne da : budemo protiv novog programa kao što se događa kada je u pitanju, recimo, ovaj novi program koji ste pomenuli. A.Š.: Pomenuli ste da Ijudi vole da se „slikaju”, da li se to odnosi na Ijude iz Kuće? J.Š.: To se podrazumeva. Usuđujem se da kažem da smo mi čak dali „mali doprinos” teoriji televizijskog izraza. Ja se šalim, naravno. Obogatili smo TV izraz, za razliku

210