РТВ Теорија и пракса

Ijudi, da bi bili dobri, trebalo da rade ono što radimo mi. A mi čemo ih nagraditi tako što čemo im dati neku emisijicu, neko putovanjce, što če na partijskom sastanku voditi zapisnik. Ima toga u hrišćanskoj crkvi: dačemo im naforu, da probaju malo Hristovo telo i da se napiju njegove krvi. Malo uredničkog kolača i malo uredničke krvil Tu je koren oportunizma. I - ne talasaj! Ti meni danas, ja ču tebi sutra. A kada se krene onda ide čovek na čoveka u akciji. A.Š.; Da li novinska kritika utiče na program i odnose unutar Televizije? J.Š.: Kritika često ide na čoveka, na ličnost. Kritika je neophodna, ali u njenu objektivnost neču verovati sve dok kritika ne bude objektivna i prema novinarima iz svoje redakcije kada se pojave na ekranu, koliko je kritična prema novinarima sa televizije. Po pravilu ovi sa Televizije su mentalno zaostali, nevaspitani, a ovi drugi su genijalci i televizija treba da bude srečna što su oni pristali da dođu. A.Š.: Dobra ilustracija za vaše mišljenje је nedavna kritika u „Politici” Branke Otašević o novosadskoj emisiji Od našeg dopisnika, u kojoj je novinar Darko Ribnikar predstavljao Kairo. On je to vrlo neuko i nevcšto činio, ali kritičar „Politike” tp ne zamera пјети, več uredniku i sagovorniku Laslu Totu koji je odista bio na mukama, jer i pored najbolje volje nije uspevao da raskravi Ribnikara. J.Š.: To vi kažete, a ja ču vam sa stanovišta vašeg časopisa reći da mi pišemo o svetu kao da tamo teče med i mleko, A kad iz tog sveta stigne program rz koga se vidi da u tom svetu nije samo dobar sir, dobro vino, zabava i restorani, već da postoje i socijalni potresi kao što postoje i kod nas... Čovek dobija utisak da je svuda belo, a da je kod nas crno. Kada sam ja počinjao novinarstvo onda je kod nas bilo belo, a okruženje je bilo crno. Mislim da bismo moraii da imamo u vidu prave društveno-političke ođnose u svetu kao što bismo morali da budemo i u toku razvitka svetske televizijske tehnologije.

217