РТВ Теорија и пракса

podatak da buking-servisu nije stavljena ni jedna jedina primedba na rad tehnike Jugoslovenski radio je uneo i jednu novinu na ovako velikim međunarodnim takmičenjima. Na svim borilištima u neposrednoj blizini komentatorskih mesta postojale su male montažernice. Tako je novinarima stvorena mogućnost da na licu mesta snimaju i to odmah izmontiraju. Na žalost, ta mogučnost nije iskoriščena u dovoljnoj meri. Večina novinara je snimke načinjene na borilištima montirala u studijima MRTVC. Verovatno se radi o ukorenjenoj navici da se tako postupa. Utisak je da su sve jugoslovenske radio-stanice nastojale da na Olimpijadu pošalju svoje najbolje inženjere i tehničare, Ali, to se u svim slučajevima nije pokazalo kao najcelishodnije rešenje. Recimo, za rad u režiji srpskohrvatskog pula bila su određena dva vrhunska ton-majstora, koji su za snimljene radio-drame dobili brojna priznanja na domačim i međunarodnim smotrama. Oni se, prirodno, nisu najbolje snašli na poslu kome nisu vični, Umesto njih, trebalo je dovesti tehničare koji rade na izvođenju programa i ton-majstore koji su navikli da rade u uslovima velike buke i brzine, kakvi postoje gotovo u svim redakcijama informativnog programa. U izvođenju „živih” programa spretnost i brzina su važhiji od tonske perfekcije. Inače nam se ne bi dogodilo da u Sarajevu emitujemo, verovatno najkraču emisiju na svetu. Naime, ton-majstor je pustio snimljenu najavu emisije Olimpijski pmgram i zaboravio da zaustavi magnetofon. Na istoj traci je bila snimljena i odjava, koja je išla samo desetak sekundi posle najave. Srećom, to je bila i jedina tehnička greška u toku svih 12 olimpijskih dana u Sarajevu. Sigurno je da rad tehničkih ekipa Jugoslovenskog radija na XIV zimskim olimpijskim igrama zaslužuje i više prostora i dublje analize. Autor ovih redova se, medutim, ograničio samo na nekoliko, njemu poznatih podataka, u želji da i taj zaista veliki i uspešno obavljen posao ne prođe nezapaženo.

39