РТВ Теорија и пракса

„sveti”, „tabu” imperativi. Da poverujemo da u perspektivi ovog moraia nema oproštaja za bilo kakva skretanja. U ovom momentu govori se o izbavljenju. Evo moralističkog rečnika, sasvim teološkog: „Вегпаг je iskupio svoju grešku prema Žanik i smatram da je dostojan da bude član njihove porodice”. Drugim rečima, „Ijubav se zaslužuje”, prema vrlo dobro poznatoj formuli - a koja se teško verifikuje u realnosti! „Treba završiti brakom”... Jer Žanik se tokom celog feljtona borila da ponovo nađe „svog Bernara”. „Тако je to trebalo da se završi”. Odlazak mladoženje izaziva nelogičan rasplet događaja - neistinit - dakle, neprihvatljiv. „Čovek sebi stvara predstavu o nevesti koja zrači od sreče” jer mlada mora da zrači od sreče! I u pravcu stečenih načina mišljenja, samoča izgleda kao kazna, obično rezervisana za „loše”. Tako i Ševijona, na kraju Renea (prve epizode Fransoa Gajara) kamera hvata kroz ogradu u njegovoj praznoj i opusteloj bašti. Zlo izoluje Ijude. Suprotno, sreća se ogleda bar udvoje; podozrivo se gleda na svako individualno otuđenje. Nenormalno je jer nije „pravilo”. Drukčije rečeno, nema spasa van braka - bar na televiziji! „Žanik bi morala da se uda za Bernara, jer verujem da bi sama bila nesrečna”. „Priznajem da mi se Вешаг mnogo ne dopada, ali na kraju on se ipak iskupljuje. Pokazao se malo hrabriji, mogli biste bar da izmenite kraj ili da je udate za dra Lorena ili Dažua. Ali nikako je ne ostavljajte samu" (devojčica od deset godina). Zbunjuje ovako visok stepen komformizma! Treba ipak priznati da društvo zasnovano na porodici dozvoljava male i retke izuzetke; a žena se - opšte je poznato potvrđuje i dokazuje kroz materinstvo. To je kompletna ideologija; jer ~to je tako”, u ime jedanput za svagda postavljenih principa koji podržavaju ovakav stav. SNAGA JAVNOG MNENJA Najviše smeta javno mnenje. Fransoa Gajar to sasvim dobro zna: on se u poslednjoj epizodi bori za i protiv Madlene „kradljivice”. Advokat, ipak plemenit, može li

92