РТВ Теорија и пракса

metaforijski način. Prvi pristup duguje analitičkom duhu inače vrlo jakom u umetnosti sedamdesetih godina, drugi pak ima veze sa naglašenim subjektivizmom u umetnosti tih godina, ponašanjem koje se u kritici ponekad nazivalo „govorom u prvom licu”. U prvom se pristupu umetnikova personalnost povlači da bi na videlo izbili jezički problemi, u drugom se umetnikova personalnost namerno naglašava, da bi na videlo izbile njegove individualne opsesije. Najzad, čest je bio slučaj da umetnici. koji su se inače prevashodno bavili performansom, video koriste za registraciju i dokumentaciju svojih nastupa, a zatim ovim trakama pridaju status punopravnog autorskog dela. Prvi pristup koji je mogućno nazvati anaiitičkim ili lingvističkim primenjuju tokom sedamdesetih godina Nuša i Srečo Dragan u nizu zajedničkih radova (Odnos između označenog i označitelja Grac 1973, Komunikacija između intelekta i senzibilnosti Lozana 1974, Slika koja je videna kasnije London 1974. Iskustvo unutar nas iskustvo videom Ljubljana 1975, i dr.), zatim Sanja Iveković i Dalibor Martinis u zajedničkom radu Timer Grac 1973. i u ranim pojedinačnim rado\' л (Slatko nasilje 1974, Sanje Iveković i Mrtva priroda 1974, Dalibora Martinisa), zatim Slobodana Šijana u radu Samoubistvo medija i Borisa Demura u traci Work. obe snimljene u Brdu u Istri 1976, i sa posebnom lucidnošću Goran Trbuljak koji u seriji radova Вег naziva 1973-77, provodi različite medijske operacije kao što su. na primer, snimanje u kružnoj panorami. snimanje video-rikordera, rukovanje s dve kamere gde kamera 1 snima predmet, a u isto vreme kamera 2 snima kameru 1, itd. i, najzad, I.L. Galeta, voditelj Multimedija centra iz Zagreba, čiji je rad posvečen jednoj vrsti rasprave o pitanjima odnosa televizija-video T\ ping-pong 1975, Intervencija na televizijskom ekranu televizijsko predstavljanje 1976. i dr Sledeći i znatno subjektivniji pristup koji na/ivamn „govorom u prvom licu", sadrži u sebi komponentu videa kao samoispitivanja i samoispoljavanja ličnosti umetnika, što je slučaj s trakama Neše Paripovića (Video 1 Brdo 1976. Video 2 Beograd 1979 i dr ). s kasnijim trakama Sanje Iveković u kojima umetnica otkriva i prikazuje svoj sopstveni lik i svakodnevno

158