РТВ Теорија и пракса

раг V.Cvetkov-B.Štukelj, а povremeno se javljaju i mnogi drugi koje je privukla nova elektronska vizuelnost i koji čine bazu entuzijasta neophodnu u razvoju savremene video-kulture. Stigli smo do kraja jednog mogučeg pregleda zbivanja u području videa u Jugoslaviji i odmah treba reči da se od pregleda o ovom mediju ne može zahtevati nikakav definitivni zaključak. Jer, poznato je da je po sredi jedan medij unutar tehnologije kojoj sasvim sigurno predstoji dalji razvitak, pa je stoga van sumnje i razvitak ovog medija i ove tehnologije u jugoslovenskim prilikama. Sve ovo o čemu je bilo govora danas je več prošlost ne duža od desetak godina, a ipak je u toj kratkoj istoriji bilo dosta događaja, kroz nju je prošlo mnogo lunosti i javilo se više vrlo različitih koncepcija i shvatanja. Sigurno je, ipak, jedno: ova priča se nastavlja i več možda uskoro (ili čak več danas, ispričana s neke druge tačke gledišta) mogla bi izgledati znatno drugačije. No ma kako se ta priča kazivala, nešto - čini se - ne bi trebalo smetnuti s uma i to je jedini stav na kome još uvek vredi insistirati: sudbina videa dobar je dokaz da se sredstva izražavanja neprestano menjaju, šire i usavršavaju, ali ništa u njima, u tim sredstvima, neče moči da zameni snagu duha i sposobnost mašte.

168