РТВ Теорија и пракса

filmovi pojedinih značajnih filmskih stvaralaca bili su „alternativni” (Ejzenštajn, Vels, Kler, Fasbinder, Lukas, Skolimovski, Makavejev). U domenu altemativnog filma eksperimentisanje je značajnije od konačnog rezultata. Altemativan sinematički postupak podrazumeva traganje koje ukazuje na nove izražajne mogučnosti filma, traganje koje če možda tek u budućnosti da proizvede celovita umetnička dela, traganje kome neposredan rezultat nije cilj. Altemativni film altemira i samu svest reditelja o stvaralačkom procesu. Tako otkrivanje novog sredstva izražavanja postaje značajnije. Na osnovu Vašeg učestvovanja u žirijima festivala altemativnog filma u Beogradu, čini se da је trenutno Vaše interesovanje usredsređeno na eksperimentalni odnosno avangardni film? Kao filmskog estetičara mene iznad svega zanima proučavanje strukture onih filmova koji su nastali kao rezultat rediteljevog umetničkog potencijala, njegovih nastojanja da otkrije nove forme sinematičkog izražavanja. I to ne samo u oblasti tzv. kratkog poetskog i apstraktnog filma, nego - kao što sam več podvukao i u oblasti narativnog žanra. Možda upravo tu u narativnom filmu, avangardna traganja imaju najviše značaja zato što razbijaju ustaljene klišee koji su potpuno „zarobili” savremeni narativni (žanrovski) film, Zbog čega je eksperimentalni film sveden skoro isktjučivo na amatersku delatnost? Ima mnogo razloga zbog kojih je to tako. Pre svega činjenica da - za razliku od drugih umetnosti proizvodnja filma zahteva ogromna finansijska ulaganja. Na televiziji to je još više izraženo: izvan oficijelne televizijske organizacije - proizvodnje gotovo je nemogućno ostvariti neku emisiju. Čak ako se to i dogodi, teško da če bilo koja televizijska mreža prihvatiti neko eksperimentalno delo (uključujući tu i eksperimentalni film). Јег, televizijski program zadovoljava isključivo ukus i zahteve neobrazovanog gledališta. Zbog toga se avangardni film i eksperimentalni video smatraju amaterskim delatnostima koje treba da

176