РТВ Теорија и пракса

(Kad sam u studiju postavio glumca pored starog gramofona i kad je sve krenulo, setio sam se iznenada Žana Gabena u Velikoj iluziji kako poslednji put pre odlaska na bojište sluša izgrebanu ploču.) U ludom nastavku noči, Filip izudara bivšeg Dorotinog Ijubanika, na juriš zauzima njegovu sobu, od Doroti ga sada deli samo jedan ratni plakat prikačen između ragastova otvorenih vrata koja spajaju njihove dve sobe. Drama se sada kreće naročitim tokovima jedne vrste političke osmoze: iz Filipovog prostora prema Doroti struji i obavija je snaga i zrelost, žestina jedne istinske borbene političke opredeljenosti; od Doroti, međutim, kroz taj ratni plakat koji ih deli, kao kroz najfiniju polupropustljivu membranu prodire i uvlači se najpre u sobu, pa još brže u Filipa, sav onaj bivši mimodopski čar, u rušenju zaboravljen: dom, Rivijera i ostalo. (Za mene se, možda, glavni mizanscenski rebus nalazio upravo u toj plakatskoj opni, u tome koliko je podignuta, kad če se ispod nje provuči Filip, da li če biti uklonjena, u tome što su se umesto nje pojavila zamandaljena vrata. Postajalo je jasnije kako stoje konačni izgledi nesrečnih Ijubavnika. Kroz tu membranu

187