РТВ Теорија и пракса

ostrvo... I Džon Donova metaforična zvona ovde se gromoglasno oglašavaju. Sada če i Merlo-Ponti lakše pronaći svoga savremenog heroja ~u vremenu u kome su zadaci i napori nejasni” (Heroj, čovek). Hemingvej je ovde razumeo i ono što u Petoj koloni možda nije. Pa je i Robert shvatio, a Filip nije. U povoljnijoj situaciji pretpostavio je da će možda više i pouzdanije služiti ako se usami. Ali mi nismo pozvani da osuđujemo, nego da pokušamo da razumemo. U Tomasovoj knjizi Španski građanski rat, na istom listu na kome je pokazano kako republikanska milicija puca na visoku statuu Hrista 3, na sledečoj stranici ispod Malroa nalazi se fotografija Hemingveja pod oružjem, s rukama u džepovima. Veoma sam želeo da se i taj izraz pojavi na televizijskom licu Filipa Rolingsa, koje mu je posudio Branko Pleša, i znao sam da će se, ako se sve okolnosti srećno slože, neizostavno pojaviti. U svakom Hemingvejevom junaku pomalo se nazire sam pisac, Hemingvej je, u stvari, pravi junak svog dela (što se verovatno dešava i drugim stvaraocima, samo skrivenije), mada je Gari Kuper uvek više sam on nego ličnost koju igra. Okolnosti su samo druge, junak je uvek isti. Peta kolona nije Hemingvejevo veliko delo. Ona je verovatno najslabije što je napisao. Tu postoje čak i neshvatljive greške. Pa i sam dijalog nije savršen, kako je inače u njega, i nisu tu u pitanju samo one granate, stalno se čini da bi i dijalog, i sam komad, bili više „hemingvejski” da se pisac i ovde setio Flobera, pa posle završene pucnjave još jednom presedeo nad komadom još jedna redakcija i prepisivanje. Ali, njemu se žurilo, izgleda, da obavesti svet gde je. Naravno, kad ovako ocenjujemo ovaj komad, onda su u pitanju oštra merila koja su već utvrđena za druga njegova dela. U toj drami još uvek ima dovoljno energije, zašto bismo se inače bavili njom? Hemingvejevo delo postalo je privlačno za film i zbog onog naročitog „sleda kretanja i činjenica, koje čine emociju”, film ih je samo prisvojio. Da je prema

3 Jedan od postupaka iz tog vremena koji se Bunjuelu činio „bezuman i veličanstven

196