РТВ Теорија и пракса

DEČAK: Da, LALABAJ! MATI: LALABAJ! DEVOJČICA: LALABAJL. (GONG) OTAC: Ženo, najlepši poklon tebi je deterdžent MAKSIMILIJAN. MATI: Da li je to onaj što pere maksimalno? OTAC; Da. MATI: Onaj sa izvanrednim sodijumo-glutaminatom? OTAC: Da. MATI: Bioaktivni, biopasivni sa ekcemalnim encimima? OTAC: Da. MATI; Sa predaktivnim beljenjem infinitezimalnih integralnih vlakana od super-hiper-ekstra borata? OTAC: Da. MATI: (OČARANA) Ah, dragi, ti si najdraži mužić na svetu! (GONG - MUZIKA) A onda je izveden-drugonagrađeni skeč sa konkursa. On je za temu imao, uprošćeno rečeno, nacionalistički „jezički rat”, koji se tada vodio i zbunjivao Ijude. Ni za ovaj skeč, kao uostalom ni za sve druge, nemamo dovoljno prostora da ga u celini donesemo, pa ćemo zato uvodni deo ukratko prepričati: Žika (M.Petrović-Čkalja) je dojurio kući i usplahireno saopštio ženi Dari (Slavka Jerinič) da samo što mu nije stigao na večeru prijatelj-gost iz druge republike, pa bi da ga počasti nekim našim specijalitetom. Dara kaže da je baš skuvala srpski pasulj. „Odlično” oduševljen je Žika - „samo, kad on dođe, ne moraš baš da naglašavaš t0...t0...” DARA: Koje? ŽIICA: TO...SRPSKO, razumeš. DARA: Ali, zašto? Pa, tako se kaže; srpski specijalitet? ŽIKA; Znam, ali... vidiš kako se to danas...mislim: to oko jezika i...uopšte. Jednostavno - izbegni... ...Daro, pa mi izgleda nemamo ništa za piče?! DARA: Imamo punu flašu „manastirke”. ŽIKA: „Manastirke”? Je li, da nije malo nezgodno? Znaš kako je: ode čovek sutra kuči pa priča da smo religiozni. DARA: (SMEJUĆI SE) Idi, Žiko, molim te! Baš si ti neko dete! Kao da oni nemaju manastire!

228