РТВ Теорија и пракса

Želeli srno da saznamo šta je bio povod ovakve odluke novinara Mirka Đekića, sada glavnog i odgovornog urednika NIN-a. Mirko Đekić: Oduvek donosim odluke brzo, mada ima nečeg i u tome što sam ja od rođenja do dolaska na studije u Beogradu 1956. živeo u četrnaest raznih mesta Navikao sam da se uklapam u nove sredine i da ih brzo napuštam. A.Š.; Ipak, koliko ti je vremena trebalo da napustiš Televiziju Beograd? M.Đ.: Sedam godina. Pre toga sam radio u Radiju, dok sam još studirao. Prvi svoj novinarski tekst objavio sam u Veseloj večeri, ako ne računam članke koje sam pisao za „Ibarske novosti”, kao gimnazijalac. U Beogradskoj hronici i Veseloj večeri Radio-Beograda sarađivao sam godinu dana. Tada sam bio na trećoj godini studija Ekonomskog fakulteta. Do tada sam bio vrlo dobar student a onda... Nudili su mi da se zaposlim u Beogradskoj hronici za staino. Onda su bila druga vremena, novinare su tražili i nije se javljaio po trista, četristo njih na jedan konkurs. Urednička generacija bila je veoma mlada. Urednici su bili tridesetogodišnjaci pa su tražili još mlađe saradnike koji bi ih slušali, Saznavši da ću ja početi da se bavim novinarstvom i zapustim, eventualno, studije, moj otac je potražio svog starog prijatelja, tada direktora Radija, Pešića, i zamolio ga da me spreči u tome. On je to i uradio uz obećanje da ću biti primljen čim donesem diplomu. Septembra 1960. proslavljali smo moju diplomu na Radiju i Rade Đurić, dugogodišnji urednik Radija, koji je tada prelazio na Televiziju, pozvao me je da radim emisije iz oblasti ekonomije. Odmah sam prihvatio. A.Š.; Tvoj prvi kontakt sa Televizijom? M.Đ. Godine 1957. giedao sam na ulici, baš pred Radio-Beogradom prvi direktan prenos televizije iz Doma Sindikata, koncert Luja Armstronga. Bila je za mene to magična kutija o kujoj sam slušao priče do tada, a eto, tri godine kasnije pruža se i meni prilika da se pojavim. Te emisije iz ekonomije su posle tri meseca propale. Rade Đurić se vratio u Radio, a ja sam ostao. Svi mi koji smo tada došli u Televiziju, biii smo mladi, zagrejani, trčali smo i brzo napredovali. Uostalom, znaš, ti si došla

238