РТВ Теорија и пракса

TA NOVA UMETNOST TELEVIZIJA

U Studentskom kulturnom centru u Novom Beogradu vođen je za okruglim stoiom marta 1984. razgovor na temu „Profesija TV reditelj”. Kamere TV Beograd bile su uključene i gledaoci su pratili direktan prenos razgovora u kome su učestvovali reditelji Sava Mrmak, Ivan Hetrih, Srđan Karanovič, Stanko Crnobrnja, Branimir Dimitrijevič i profesor Slobodan Selenić, Moderator je bio Dževad Sabljakovič. Odlomke tog razgovora za naše čitaoce priredio je Stanko Crnobrnja. DŽ. SABLJAKOVIĆ: Prva televizijska drama Televizije Beograd prikazana je 27. avgusta 1958. godine, dakle pre više od dve i po decenije. Sada smo prikazali Pogledaj me nevemice, jer je ona, po svom kreativnom dometu, na neki način kreativna. Pitanje kojim bismo započeli ovaj razgovor glasi: da li postoji autentična, tipična televizijska drama? I. HETRIH: Negdje pred petnaestak godina, vidio sam ono što bi moglo odgovoriti na to pitanje. Bio sam član međunarodnog žirija u Riminiju, u Italiji, kad nam je bio zadatak da ocjenjujemo televizijske drame i dodijelimo „Grand Prix” Italije. Tada je BBC poslao TV dramu za koju mislim da je napravljena tako da ne bi mogla ići ni na jednom drugom mediju. Imala je naslov Šutnja, a trajala je šezdeset minuta, Radilo se o mladiču koji je ušao u jedan od onih samostana u kojem se ne smije progovoriti nijedna riječ, Prema tome, šezdeset se minuta odvijala radnja, puna humora, intriga i zapleta, a da se nije progovorila nijedna riječ. Režija, gluma, slika, šumovi, muzika, a sve to bez dijaloga, s mnoštvom dakako krupnih planova - po mom mišljenju bila je to najidealističnija TV drama koju sam ikada vidio, Inače, znate li kako smo mi počinjali? Počinjali smo u jednoj

5

TELEVIZIJA