РТВ Теорија и пракса

Č.V.: Vi ste na 14. sednici Centralnog komiteta Saveza komunista fugoslavije, svojom zapaženom diskusijom izazvali dijalog, da ne kažem polemiku. To je svuda, u svim sredinama, ocenjeno izuzetno korisnim i podsticajnim korakom. Posle ste novinare, izgleda, malo prekorili što to smatraju nekim izuzetnim potezom?! D.M.: Po načinu kako je sednica interpretirana ispalo je da je dijalog koji je vođen osnovno, a ne zaključci, a ne jedinstveno usvojeni stavovi. U tome je problem. Pa ne samo u nekim našim, nego i u stranim sredstvima informisanja - javni dijalog, borba mišljenja, doživljena je, interpretirana kao ugrožavanje jedinstva. U tom smislu sam rekao: ako če se u interpretaciji sredstava informisanja svaka borba mišljenja, svaki javni dijalog doživljavati kao izraz nejedinstva, onda čemo biti prisiljeni, hteli ne hteli, da kažemO: pa dobro, onda čemo se zatvoriti, pa čemo zatim izači jedinstveno. Jedanput se kaže, kritikuje, da se samo vode monolozi na sednici Centralnog komiteta, jer smo nastojali da u prethodnom postupku sve usaglasimo i da ne izlazimo pre toga, a drugi put se kaže; evo, nema jedinstva... Č.V.: Zbog polemike? D.M.: Jeste. Na to sam mislio. Inače, mislim da je osnovni preduslov odgovomosti - javnost, Javnost obavezuje na veči stepen odgovomosti svih učesnika, te prema tome i sredstava informisanja. I ako če se svako javno, svaka javna rasprava, svaka javna borba mišljenja interpretirati kao izraz nejedinstva u najvišem organu Saveza komunista, pa šta je to? Onda je logično kazati: izvinite, ako čete tako, dragi drugovi, interpretirati stvari, onda čemo mi prethodno sve stvari raspraviti, pa izlaziti pred vaše oči jedinstveni, što ne bi bilo dobro. Ja sam samo hteo da ukažem ovom tezom, da je potrebna velika društvena odgovomost i u sredstvima javnog informisanja kod interpretiranja sednica, pri čemu je uvek glavno ono na čemu smo se jedinstveno složili, a ne put kako se došlo do jedinstvenog stava.

109