РТВ Теорија и пракса

Radoslav Lazić

RADIOFONSKA REŽIJA KAO ESTETSKA ORGANIZACIJA ZVUKA

Razgovor s režiserom Darkom Tatičem Kakva je radiofonska tradicija u nas bila presudna za Vaš rediteljski razvoj i koji su bitni uticaji opšte umetničke klime podsticali Vaše umetničko formiranje? O tradiciji u oblasti radiodrame teško da može biti govora. Radijske discipline su mlade. Mi smo rasli zajedno sa njima, bolje reči razvili smo se nakon metamorfoza u mediju sredinom šesdesetih godina. U knjizi Svet radio-drame Gojko Miletič je, analizirajući komad Danijela Harmsa (D.I. Juvačova) felisaveta Bam, ukazao na vezu između poetike radio-drame i ruske pozorišne avangarde početkom ovog veka. To me je podsetilo da je, igrom slučaja, moj prvi rediteljski korak bio postavka. Hladnog tuša Vladimira Majakovskog u Beogradskom akademskom pozorištu 1950. godine. Obradovao sam se setivši se kako sam u toj davnašnjoj predstavi primenio insertovanje paralelnih tokova sličan postupak kao u mojim skorašnjim ostvarenjima koji u radijskom mediju mnogima deluju inovantno. Koji su to paralelizmi između moga tadašnjeg mišljenja sveta i moje opčinjenosti svetom dok sam režirao tu fantastičnu komediju Majakovskog u šest činova, sa cirkusom i vatrometom, i današnjih kada se nađem u studiju pred razuđenim režijskim elektropultom, pred mogučnošću pilotiranja mnogobrojnim tokovima zvuka? Sečam se tog susreta u Zmaj-Jovinoj ulici, u stanu Bore Ćosiča, sa jednim novim Majakovskim, sa Borinom

136

ESTETIKA