РТВ Теорија и пракса

ono što je tada prećutkivano: Jeste, ta predstava je bila rekvijem za pesnika koji je svoje nedoumice rešio hicem... Sećam se poslednjeg čina Hladnog tuša u vrtešci vremena - na rond sceni, pijano društvo „saputnika revolucije” odlazi u nedođin, baklje komsomolaca gore pod portretom Vladimira Majakovskog, čujemo razbijenu poemu Na sav glas koju prekida pucanj. Tama obuhvata sve osim pesnikovog lika na panou... Majakovski je, inače, bio sav u protivrečju futurističkog pokreta koji je krio u sebi poetiku radijskog medija. Zamišljam mogućnosti vokodera za razvejavanje ovakvog panoptikuma danas i osluškujem prelet futurističkih raketa kroz galaksije kvadrofonije... Slobodan, u osnovi kolažna forma, šok i nenadnost novih ritmova udaljavali su me tada od književnog enformela i sličnih proizvoda „antidramskog tipa”. Pisao sam: ~Od pamtiveka je nascentni (rađajući se) duh bio racionalan. On teži da skrati put, da oputokazi prečice kroz gudure saznanja. On oseča da traženja uvek ostaje na pretek, da sve brže saznavanje ne znači površnost; naprotiv, jasno mu je da se tek sa vrha pružaju novi horizonti koje on inače, usputno se zadržavajuči na čukama, može delimično shvatiti. Svaka je, dakle, osvojena kota parcijalni gnoseološki summary, svako je, dakle, stvaranje naporno pisanje uzbrdo da bi konzument mogao čitati nizbrdo i na sve strane, A u našem teatru piše se i stvara „nizbrdo” da bi gledalac mukotrpno i samo sa jedne strane čitao i gledao ~uzbrdo“ („Danas”, 5. jul 1961. godine). Koji su Ijudi i ideje bitni za razvoj naše radiofonske režije? Koliki je udeo tehnike u razvoju radija kao umetnosti? Može li se govoriti o „novom talasu” radio-stvaralaštva u nas? Mi, radio-dramska generacija, ni na žalost ni na sreću, nemamo prethodnika. Svi zajedno, širom sveta, delovi smo jedne autohtone celine. Razvijamo se u struci i struka se oblikuje sa nama. Medij je još prevelik izazov: otkrivanje njegovih tajni teče prebrzo da bi se ukorenile određene škole i pravci. Obaveštavanje se vrši razmenom informacija o repertoaru, preko „banke tekstova” UER,

138