РТВ Теорија и пракса

ideološkom pragmatizmu - premda sve to, pre svega u društvima „zatvorene komunikacije”, može imati kao svoj negativni ishod. Međutim, ono što se ovde ima u vidu jeste homogenizacija Ijudskog odnosa prema duhovnoj i fizičkoj stvarnosti, uspostavljanje čvrste stajne tačke koja če modemom čoveku, baš kao što je to bio slučaj i sa njegovim prethodnikom, srednjovekovnim čovekom, omogučiti da pronađe pouzdano uporište u svetu u koji če ga uvesti treča, elektronska revolucija. Buduči da će, kako predviđaju pojedini futurolozk 4 , taj svet odlikovati sve izrazitija fragmentacija potojećih makrosistema - socijalnih, ekonomskih, kultumih - čini se sasvim uputnim videti upravo u televiziji, kao mediju koji i stvara i reprodukuje, ključni faktor homogenizacije. Istorijski posmatrano, u praksi televizije več je dolazilo do izvesnih, premada sporadičnih i najčešće nasumičnih pokušaja objedinjavanja njenih dvaju aspekata kreativnog i transmisionog; bilo je to, međutim, krajnje nedovoljno da bi se mogao steći pouzdan sud o mogućnostima, bilo eksperimentalnim bilo normativnim, njihove stvarne konvergencije. Ipak, pojedini usamljeni primeri, čini se da otvaraju jednu realnu - mada, za sada, još uvek krhku perspektivu. S obzirom na unutrašnja svojstva medija, prirodno je što, naročito kada je televizija u pitanju, informacija čini njegovu osnovnu opštiinu jedinicu. Medij joj daje oblik. usmerenost i izražajnost; obdaruje je čulnom, gotovo taktilnom plastičnošču; otklanja u njoj svaku dvosmislenost; uokviruje je u komunikacijski sistem. Međutim, tek joj neposredna Ijudska reakcija omogućava da zaista postoji. Na taj način - sada se to čini sasma jasnim - postaje gotovo bez ikakve važnosti da li televizija neku informaciju sama generiše, ili je samo prenosi, preuzimajuči je iz „tuđeg” izvora: jer, informacija ne čini sadržaj komunikacije, ona je komunikacija sama. Ovo nam, ujedno, čini se, pruža i prihvatljiv odgovor na pitanje kako je mogućno da televizija „legitimno" teži izvesnim stvaralačkim ciljevima, a da ne raspolaže vlastitim jezikom da ih ostvari. Ukoliko se pitanje odnosi

14 Alvin Tofler u knjigama Treći talas i Atlasi budućnosti.

20