РТВ Теорија и пракса

konačan iskaz koji nesumnjivo postoji nezavisno od njega, gledaoca, več da izvestan predmet gledaocu posreduje. Uopšte uzev, uz sve ograde, u filmu je osnovni smisao krupnog plana da predstavi lice čoveka, akcentujuči izvesnu njegovu reakciju u celini vremensko-prostornog kontinuuma; kod televizije, međutim, uloga krupnog plana je da indukuje našu reakciju, služeći se upravo licem čoveka kao induktorom informacije' s . Dok, po svemu sudeči, velike teorijske debate o kreativnom potencijalu televizijskog medija tek treba da se rasplamsaju - šireči se, možda, na sva područja masovne kulture - pitanja televizijske reprodukcije, televizije kao prenosnika ideja, umetničkog materijala i informacija, čine se neopravdano potisnutim izvan žiže teorijskog interesovanja. Taj manjak zainteresovanosti uveliko začuđuje, jer ulog je zaista velik: ne radi se, naime, samo o tome da se definiše socijalna i/ili kulturna funkcija televizije, več i da se, u svetlosti informativnih i komunikacijskih uvida što ih otvara televizijski medij, pristupi uspostavljanju novih, elektronskom vremenu primerenijih, kulturnih konvencija. Od Gutemberga naovamo, čini se, nismo bili suočeni sa većim izazovom. Postoje tri osnovna vida televizijske ekstrapolacije, tri osnovne medijske ravni na kojima se temelji primarni socijalni i kulturni smisao televizije: informativni, zabavljački i edukativni. Međutim, uprkos ovoj svojoj manifestacionoj tročlanosti televizija ima sva prava da zahteva da bude posmatrana, i saznavana, kao jedinstven medijski entitet; i stoga, sva razgraničavanja prostora i pravaca njenog ispoljavanja koja se vrše podrazumevajući neku neposrednu, pragmatičnu potrebu, neizbežno su mehanička i, najčešče, izneveravajuča u odnosu na samo biće televizije. To je, čini se, dovoljno jasno. Ipak, razlog što se ovo uopšte, i

15 К1 jučna razlika izmedu filma i televizije, u pogledu funkcionalne upotrebc krupnog plana, u tome je što u filmu krupni plan predstavlja tek delić prostorno-vremcnskog kontinuuma izvan kojeg gubi svaku formalivnu vrednost narativno-dramaturške akcentuacije; kod televizije. međutim, krupni plan sc javlja kao posve izdvojen. čak i samodovol jan olastični iskaz, čija je osnovna namena da što je mogućno više poveća kredibilnost informacije koju posreduje.

22