РТВ Теорија и пракса

Slobodan Canić

Gordana Mavrić

MERILA GLEDALACA U OCENJIVANJU TELEVIZIJSKIH EMISIJA

(Zapažanja o radu žirija publike u Beogradu) Gledaoci televizije isvakodnevno i bez naročitih podsticaja za svoj račun i svoje sagovornike vrednuju emisije koje su videli, pa je sasvim uobičajeno što im istraživači traže u različitim ispitivanjima da ova mišljenja, makar uzgred, iskažu u obliku jasnih sudova i nedvosmislenih, često brojčanih, ocena. No, dok se svakodnevni razgovori mogu uspešno okončati razmenom tvrdnji bez tananijih jezičkih razuđenosti, istraživači su pred nevoljom kada tumače odgovore dobijene u anketama, na čas brižljivo nijansirana, čas gotovo iz očaja uopštena pitanja. Domišljanju su, na žalost, postavljene granice. Ili ćemo, na jednom kraju. ponuditi odbir promišljenih i uglavnom našom maštom izvedenih alternativnih izjava čija validnost ostaje zajednička tajna, ili ćemo, na drugom, sve prepustiti samoj mašti ispitanika čiji nas slobodni odgovori po ko zna koji put uveravaju da smo opet nešto važno propustili da predvidimo. Više sreče nećemo imati ni sa kombinacijama unutar ovog raspona. U stvari, jedan od glavnih uzroka nevolje jeste opterećenjc željom da se jednostavni i brzi sudovi ispitanika promovišu u razvijeno kritičko vrednovanje formulisano tako da za tumačenje problem više nije stvarna sadržina nego sistematizovanje iskaza. Sadržinu iskaza o vrednosti emisije čine ravnopravno kako stepenujuća, skalna oznaka, tako i obznana njenih referenci, naime merila iz kojih je izvedena. U anketama se obično iskazi svode na sažete oznake gde dalje proširivanje odgovara po pravilu dopunjuje osnovni sud tvrdnjama iste ravni značenja ili ga tek doživljajno

40