РТВ Теорија и пракса

više da stimulišu svoje auditore na čitanje štampanih književnih štiva sa istim sadržajem i obmuto, da bi izdavači savesnim i kvalitetnim izborom štampanih literamih štiva (koja če svojim umetničkim vrednostima i publicitetom koji im se ukazuje) trebalo što više da stimulišu svoje čitaoce na gledanje, odnosno slušanje odgovarajučih priloga i emisija na radiju i televiziji, U narednim redovima više pažnje posvetičemo pitanjima nivoa obrade literamog sadržaja u prilozima i emisijama radija i televizije pošto se u tom domenu ukazuju putevi za razvijanje i unapređenje dalje saradnje između odgovarajučih programa Radija i Televizije i izdavača u SAPV. Radio i Televizija Novi Sad u svom petojezičnom programu ustupaju znatan prostor prilozima, blokovima i emisijama iz kulture i umetnosti. Smatramo da bilo koja radijska ili televizijska emisija, makar samo odgovarajućom napomenom, obaveštenjem ili informacijom može da podstakne pojedinca na čitanje 6, ali da takvo dejstvo na auditorij imaju prevashodno specijalizovane emisije koje za osnovu imaju literamu potku. Sve literame sadržaje, na radiju i televiziji, nezavisno od toga da li pripadaju večim programskim celinama (bloku, emisiji...) ili predstavljaju samostalnu jedinicu programa (emisiju) možemo klasifikovati u 4 grupacije s obzirom na nivo obrade 6 literamih struktura:

6 U tom smislu, primera radi, ukazujemo i na mišljenja ispitanika koja je Slobodan Canić izneo u istraživanju „Čitaoci i televizija” (str. 67 i 65-66): 71,9°0 ispitanika smatra da televizija „može da utiče na interesovanje i ukus čitalaca", 6,8°0 njih smatra da televizija „uglavnom može” to da postigne, 3,7% je mišljenja da televizija „uglavnom ne može” da utiče, a 17,6% smatra da „пе može da utiče” televizija na interesovanja i ukus čitalaca. To dakako posredno ukazuje da većina ispitanika smatra da ovaj medij može značajno da utiče i kao stimulans na čitanje

e Pod nivoom obrade podrazumevamo stepen oblikovanja (prilagođavanja) literarnog sadržaja za odgovarajuće emitovanje. Oblikovanju odgovarajućeg literarnog sadržaja za prezentaciju može se pristupiti dvojako: ekstemo, kada se o štivu kazuje i to kroz razne forme svojstvene jeziku odgovarajućeg medija (kritika, prikaz, spot,..) u kom slučaju literarni sadržaj je objekat prikazivanja, imanentno, kada literarno štivo samo sebe predstavlja, ono jeste subjekat prikazivanja (adaptacije literarnih štiva za izvođenje na radiju i televiziji; drame, filmovi, serije).

60