РТВ Теорија и пракса

sumiranja građe, pošto se ti tekstovi direktno odnose na književna dela objavljena u njihovim izdanjima. Zatim, dokazano je da su mnogi tekstovi nastali retroaktivno iz emitovanog materijala (na primer drame, serije, filmovi) takođe vrlo čitana štiva, pogotovo ako su ona u prethodnom (igranom) obliku skrenula pažnju javnosti i radio-televizijskog auditorija. Poseban oblik saradnje mogao bi da se ostvari u zajedničkom delovanju na formiranje publiciteta kada su u pitanju veči izdavački poduhvati ili, pak, značajni projekti Radija ili Televizije koje smo po nivou obrade sadržaja klasifikovali u IV grupaciju. Naime, ~i u dosadašnjim ispitivanjima se pokazalo da serije najviše podstiču na čitanje književnih dela po kojima su snimljene, što proističe iz trajnosti upliva, sistematskog sleda epizoda i publiciteta...” ll . Publicitet, kao što smo več istakli, zajedno sa nivoom obrade sadržaja, deluje kao snažan stimulans za čitanje. Stoga podsečamo da i RTNS i izdavači ne bi trebalo da zaborave i na brojne mogučnosti i dalekosežne efekte ekonomsko-propagandnih poruka. U tim relacijama treba tražiti modalitete svestranije i plodonosnije saradnje između Radio-televizije Novi Sad i vojvođanskih izdavača.

ii Slobođan Canič, „Čitaoci i televizija”, RTB, CIPA, Izveštaji i studije br 10. str. 41-42.

66