РТВ Теорија и пракса

Zašto vi nosite jugosiovenske cipele?” - „Možda direktor fabrike kaputa” - voditelj s osmehom primeti - ~u ormaru drži italijanski kaput?” - Na sreću, u ormaru je visio kaput domaće marke - argument koji je bio najubedljiviji u razgovoru. U takvim intervjuima ozbiljno pitanje isključuje mogućnost skrivanja iza neodređenih formulacija ili obećanja koja ni na šta ne obavezuju. (Slično obaveštenjima koja ponekad nalazimo na uličnim kioscima: - „Vračam se za sat”; a ti nagađaj kada je počeo taj sat - pre jedne minute ili sinoč?) Konkretan odgovor je uslovljen konkretnim pitanjem. Televizijski reditelj je snimao film - intervju s herojem Sovjetskog Saveza, bivšim tenkistom koji je uspeo u jednoj od bitaka čudom da se izvuče iz zapaljenog tenka. O toj dramatičnoj epizodi ovaj je pričao više puta i najrazličitijim auditorijuma.Mora biti da zato nikakvim naporima ni reditelj, ni sabesednik, iako je to iskreno žeieo, nisu mogli iz prošlosti da izvuku ni živu intonaciju, ni snažan detalj. U očajanju i spreman da prekine snimanje dokumentalist iznenada upita: „Recite mi, da li nekada noću sanjate tu bitku?” Nastupi pauza. Domaćin slepim očima pogleda prisutne: - ~Da li sanjam tu bitku... Pitajte moju ženu da li sanjam tu bitku. Pitajte je kako se noču budim zbog krika, paljevine, grohota, vičuči kako Nemci jure sa automatima. Kako me ona budi: Hajde, dragi, dosta je, dosta”. Ovde je bilo sve: i bol, i detalji, i intonacija. PRAVILO ČETVRTO: CENITE PAUZU Televizijski intervjuist početnik lako se prepoznaje po strahovanju od pauze. Trudeći se da ne pomeša ono što je već pitao sa onim što se sprema da pita, takav novinar ćutanje sabesednika, kada ovaj traži najprecizniju rečenicu, tumači kao očekivanje sledećeg pitanja. Neumesno postavljeno pitanje primorava gledaoca da osumnjiči intervjuistu za nepažnju prema sabesedniku i čak za nezainteresovanost za sadržaj razgovora.

72