РТВ Теорија и пракса

primena i korišćenje tako brzo rasti. Posle deset godma, koliko u Velikoj Britaniji koriste ovaj sistem za davanje informacija, u upotrebi je već 2,5 miliona TV prijemnika sa dekoderima (potencijalnih gledalaca je oko 7,5 miliona). Tako brzim usvajanjem teleteksta dokazuju se bar dve tvrdnje: 1. javnosti je potrebna sadržajna i neprekidno aktuelna informacija; 2, jednostavnost sistema koji se za to koristi, odnosno, da njegova upotreba omogućava dostup do informacija širokom krugu Ijudi. Teletekst se ne može prenositi izvan TV signala, pa je za prijem informacija potreban TV prijemnik. Ove činjenice podvlače naročito oni koji zaključuju da je teletekst dopuna običnog TV programa, tim pre što TV tehnologija omogućava istovremeno prijem oba medija. Zbog toga teletekst, ovakav kakav je, „prisvajaju" RTV ustanove kao informativne kuće. S druge strane, branioci teze da je teletekst klasičan list koji se distribuira savremenim tehničkim sredstvom, pozivaju se na činjenicu da se radi o pisanoj informaciji koju korisnici čitaju. Zato je takođe razumljivo da je u većini evropskih država teletekst nastao kao zajednički projekat radio-televizijskih organizacija i novinsko-izdavačkih kuća. Razvoj teleteksta ipak ide svojim putem i njegovo brzo prihvatanje je bar delimično posledica navike gledalaca na način uređivanja izveštaja na radiju, teieviziji i u časopisima. Sadržina teleteksta je saopštavanje vesti a uređivanje se izražava uglavnom u izboru informacija. Odsustvo redakcijskog stava će se verovatno u budućnosti još potencirati, jer je očigledno nastojanje da se teletekst poveže sa bankama podataka iz Voiih bi se preuzimale informacije, prema oceni uredništva, značajne za javnost. Potrebno je takođe skrenuti pažnju na bitnu razliku između teleteksta i interaktivnih komunikacionih sistema.

57