РТВ Теорија и пракса

b) lako dobijanje informacije omogućava upotrebu medija i onima koji su bez ikakvog tehničkog znanja; c) izbor informacija gledalac može mirno da pročita i za to može da upotrebi proizvoljno, dovoljno, vremena. Navodi se da televizijskih prijemnika sa teletekst dekoderom u zapadnoevropskim zemljama ima između 7 i 8% (u Velikoj Britaniji je taj procenat znatno veći, 12%). To je svakako dovoljno velik broj da je potrebno gledati na teletekst kao na značajan informativni sistem koji je u stvari, po svom konceptu, dopuna drugih medija. Pred teletekstom su velike mogućnosti razvoja, jer tehnološka rešenja omogućavaju povezivanje više servisa, bilo da se formiraju kao neke banke teletekst informacija, ili da se informacije neposredno preuzimaju iz drugih teletekst službi. Značajno i uglavnom još neistraženo područje upotrebe teleteksta je u obrazovne svrhe. Prve korake na tom planu učinili su u Velikoj Britaniji kada su počeli da emituju takozvani ~telesoftver“. Pre toga su pojednostavili računsku opremu u školama, tako da su mogli utvrditi zajedničke računarske programe za pojedina područja pedagoškog rada. Veliko interesovanje vlada i za mogućnost upotrebe teleteksta za titlovanje i potpisivanje TV programa. Za ovo postoje dve mogućnosti: 1. prethodna priprema podnaslova za pojedine emisije; 2. titlovanje emisija uživo. Za oba slučaja su naročito zainteresovani gledaoci koji imaju poteškoća sa sluhom i, naravno, pripadnici drugih naroda. Jugoslavija se kasno uključila u porodicu evropskih RTV stanica koje emituju teletekst. U tehničkom smislu stručnjaci su poznavali mogućnosti za uvođenie ovog podiućja rada-, ali nije bilo ni kadrovskib nfti finansijskih sredstava kao ni koncepta sadržaja. Posle obavljenih

62