РТВ Теорија и пракса

Može se, dakle, reči da 21,3% stanovništva prima program ргеко mreže koja eventualno može da bude opremljena antenom za prijem programa preko satelita. S obzirom na njihovu raznovrsnost, teško je precizirati kapacitet postoječih mreža. Ipak, nove kablovske mreže koje je postavio „Deutsehe Bundespost" (DBP) imaju potencijalni kapacitet od 30 kanala. Pretplata i troškovi priključka na zajedničku antenu takođe variraju. Za mrežu DBP. prema rešenju koje je stupilo na snagu 1. jula 1983, predviđa se jedinstvena taksa od 500 DM za priključak na mrežu široke trake, uz mesečnu pretplatu od 6 DM po jedinici stanovanja. Radi unapređivanja drugih programa koji se ne prenose direktno (ргеко satelita. sopstveni programi, itd.) DBP če fakturisati dodatak od 3 DM mesečno po jedinici stanovanja. U aktuelnoj situaciji, kablovska mreža i kolektivne antene će prenositi radio-televizijske programe samo preko zemaljskih predajnika. Nijedan pretplatnik ne može da prima specijalne programe koje prenosi kablovska televizija, niti programe koji se prenose preko satelita. U toku je realizacija četiri ogledna projekta u Ludvigshafenu. Minhenu, Etortmundu i Berlinu. U poslednja dva grada projekti su u fazi ispitivanja, ali u Minhenu eksperiment treba da se primenjuje od leta 1984, a u Ludvigshafenu se razvija od januara 1984. Projekatu Ludvigshafenu regulisan je zakonom pokrajine Severna Rajna - Vestfalija o uvođenju kablovske televizije široke trake od 4. decembra 1980, a projektom rukovodi „Odbor za kablovsku komunikaciju (Anstalt fur Kebelkommunikation - AKK). telo od 40 članova, predstavnika društvenih. ekonomskih, kulturnihi verskih sredina, kao i stručnjaka iz domena komunikacija (novinari, izdavači, Ijudi s radija i televizije itd.). AKK igra veoma važnu ulogu u ovom projektu, i brine se o usklađenosti i koordinaciji programa. Projekat predviđa 22 televizijska i 22 radio-kanala. Od TV kanala, 11 ih je odvojeno za postojeće programe -

82