РТВ Теорија и пракса

Petar Ivić

55 GODINA SPORTSKIH TV PRENOSA

Ve/iki dani malog ekrana Pradavna želja čovekova da vidi što dalje nastala je iz njegove sušte potrebe za sve većirn saznanjem i upoznavanjem života i sveta koji ga okružuje. Još su stari Grci stvorili mit o Linkeju, Afarejevu sinu, koji je mogao \idcti i kroz drvo i kroz kamen i kroz zemlju i znati sve što postoji na zemlji i što se knje pod njom, tako aa je oštrina njegovih očiju postala poslovična (kako je zapisao Aristofan); - ~Za posao ako budeš čovek od oka, od Linkeja ćeš oko imat’ oštriji’] Reč „televizija” pojavila se prvi put u Parizu 1900. godine, na jednom naučnom skupu kada je ruski naučnik, inženjer Aleksandar Perski podneo referat pod naslovom „Električna televizija” Taj pojam tada su prihvatili i ostali naučnici pa i običan svet. Tako- je jedan knjižar, razvrstavajući materijal iz oblasti „Prenos sike električnim putem” odredio specijalno mesto u jednoj vitrini dodavši mu natpis, etiketu: Televizija. Zvanično, u naučnu terminologiju ova reč je uvedena 1909. godine, prilikom eksperimenata francuskih naučnika Furnijea i Rinjoa. Naša javnost upoznala se sa ovim čudnim pojmom vrlo rano. Još 27. januara 1911. godine na naslovnoj strani lista „Politika” pojavio se članak „Televizija - gledanje iza ugla, gledanje kroz zid.” Danas je, posle reči „majka”, ova reč najuniverzalnija tako da je razumeju i prihvataju i narodi koji je nemaju zvanično u svom rečniku. Fksperimenti sa prenosom slike nu daljinu počeli su mnogo ranije, od trenutka kada je škotlanđanin Džon Logi Berd uspeo da prenese prvu televizijsku sliku. Bilo je to

138