РТВ Теорија и пракса

registrovano je 1 200 prijemnika na teritoriji Zagreba, a program je moglo pratiti oko 15 000 gledalaca. TV program se širio i prema Slovengi, preko odašiljača Krvavec kod Ljubljane a nešto kasnije i u druge naše krajeve. Prvi direktan ТЛ’ prenosjedne fudbalske utakmice kod nas bio je 12. maja 1957. godine, kada su se sastale fudbalske reprezentacije Jugoslavije i Italije (6:1) u Zagrebu. Najava tog prenosa glasilaje; - „Ovo je prvi naš prenos s terena i vršimo ga u okviru eksperimentalnog programa. Tehnička sredstva kojima ćemo se ovom prilikom poslužiti skromna su, te vas molimo da budete zadovoljni i onim što smo u ovom prvom pokušaju smogli postići”. Radili su sa dve kamere - Mihail Ostrovidov i Ivo Sušanj - prvi naši kamermani, sa rediteljem M. Fanelijem, Istovremeno, dok se ova utakmica gledala na televizijskim ekranima, grupa gledalaca uz prisustvo stručnjaka gledala je istu sliku projektovanu na veliko platno u dvorani bioskopa „Istra” u Zagrebu. Bio je to pvi pokušaj ove vrste kod nas, tzv. TV projekcija (slično kao na prvim Olimpijskim igrama u Berlinu 1936). Prvi direktni televizijski prenos iz Jugoslavije pomoću reportažnih kola za Evroviziju izvršen je 25. marta 1960. godine, sa Evropskog prvenstva u sko vršen je iz Rima sa Taj prenos je obavila Televizija Ljubljana (uz komentar Mladena Delića za srpskohrvatsko jezičko područje i sve krajeve sem Slovenije). Prvi televizijski iz inostranstva sa sopstvenim komentatorom „па licu mesta” vršen iz Rima sa Olimpjjskih igara, tokom avgusta i septembra 1960. godine, u ukupnom trajanju od 66 časova i 21 minuta. Od 4. do 8. marta 1970. godine obavljen je prvi kod nas televizijski prenos u boji (PAL sistemom) samo za područje studija Ljubljana sa Svetskog prvenstva u umetničkom klizanju na ledu, što je prenosila i Evrovizija - prvi put u boji. Ostali naši krajevi taj prenos pratili su u crno-beloj tehnici. Iste godine, prvi put preko satelita Jugoslavija je poslala sliku u SAD iz Umaga sa boks-meča u poluteškoj kategoriji za naziv prvaka sveta između Nina Benvenutija i Toma Bethea...

144