РТВ Теорија и пракса

Uvodni referat pripremio je ŽELJKO MARJANOVIĆ (TV Sarajevo). I njegova polazna teza bila je konstatacija da, dok se koliko-toliko stvari u vezi sa tehnologijom razjašnjavaju, krajnje neizvesno područje ostaje program. Marjanovič je konkretnim podacima pokazao koliko su RTV centri u našoj zemlji neproduktivni, opterećeni mnogobrojnom administracijom i stoga po jedinici (minutu) proizvedenog programa - skupi. Dodajući tome često nedovoljnu maštovitost, naš kulturni proizvod vrlo teško prolazi na svetskoj i evropskoj pijaci programa, te je izvoz JRT emisija veoma mali. U zemlje sa čvrstom valutom prodire svega 670, od ukupno 13 300 časova programa nastalih u jugoslovenskim RTV centrima. Ovi podaci, a opširnije o njima u referatu Marjanovića koji objavljujemo u ovom broju časopisa u celini, već nagoveštavaju da će prodor satelitskih IV programa made in Yugoslavia u Evropu biti veoma neizvestan. Ne samo zbog troškova proizvodnje, od kojih mnogi otpadaju u slučaju direktne difuzije posredstvom satelita, več zbog nezadovoljavajučeg kvaliteta i slabe atraktivnosti koji neće inostranog, pa možda ni domaćeg gledaoca privući da se zadrži na kanalu koji pripada nekom od JRT centara. Prema tome, vreme nemilosrdne konkurencije koje je pred nama potpuno opravdano zahteva da se preispitaju svi aspekti stvaranja programa, od lične kreativnosti do međusobnih odnosa matičnih RTV centara. Uzimajući reč MIROLJUB RADOJKOVIĆ (Fakultet političkih nauka, Beograd) prvo je napomenuo da Evropa još ne poznaje direktnu radio-televizijsku difuziju putem satelita. Nabrojao je nekoliko projekata u kojima se posredstvom satelita programi već prosleđuju kablovskim distributerima, a oni ih dostavljaju domaćinstvima uglavnom u Zapadnoj Evropi. Na osnovu te činjenice Radojković je konstatovao dve stvari. Prvo, stvaraoci programa oslanjaju se na sadržaje koji uslovno računaju da postoji univerzalan, masovni ukus te publike. Otuda u ponudi sa satelita dominiraju filmovi, serijski fdmovi, muzički TV spotovi, sport (snimci velikih priredbi), dečiji program i vesti. Primetno je odsustvo ozbiljnih kulturnih programa i naučnih i obrazovnih emisija. Drugo, zahvaljujući postojanju međučlana u difuziji - kablovskoj televiziji dolazi do metropolizacije publike jer se distributivni kablovi postavljaju samo u urbanim i gusto naseljenim oblastima iz ekonomskih razloga (mogućnost isplativosti).

107