РТВ Теорија и пракса

Dok vršimo popis zvučnog otpada na Zelenom vencu gledam kako se opet sve pretvara u sliku, u bezvučna slova na papiru. Vivaldijevu Zimu Ijudi mogu da pročitaju, odsviraju i ponovo na isti način čuju. Glas prodavca klepetuša može da zabeleži, odsvira samo traka. PRODAVAC KLEPETUŠA I MUŠKI GLASOVI; Ovaj? Da. Dvestapedeset hiljada. Je 1 zvoni? Zvoni. Da. Zvoni. Praporci zvone, zveckaju. Šta će Beograđanima konjski praporci i klepetuše? Zvone klepetuše i konjski praporci. Glasovi odasvud u otvorenom prostoru. To je pijaca na Zelenom vencu. Čuje se i frula, smeh, opšte veselje. Koju muziku hočete? Cigansku? Hajde sviraj! Koju hoćeš! BUCA RIBAR: Evo ima morske dobar izbor ali rečne slab! MUŠKI GLAS; Buco! Oooo! Zdravo, Buco! BUCA RIBAR: Ali morske ima dobre! Ovo je oslić! Jedna vrsta ledenog smuđa, Znaš! Vidi, * kakva je škarpina! I ovo je lepo! Uzmi, nemoj da promašiš ovo! Uzmi i više če ti se dopadne! Belo meso!

142