РТВ Теорија и пракса

SKADARLIJSKI BOEM (ushičeno): Pa jebem ti sunce! Koraci. To „sin" verovatno odlazi, kafanski fotograf. SKADARLIJSKI BOEM: Pa to je najlepse u životu što sam dobio portret od njega! Sliku! A ja slikam! To je nešto najlepše u životu! (naglo, iz patetičnog, sentimentalnog, saraosažaljivog vajkanja prelazi, mehanički brzo, kao da „šaltuje", u samohvalisavo i drsko) Tebe, sine, dok si kazo britva pa ću te naslikam! Majke mi! Iskreno ti govorim... (opet promena) Ta promena dolazi iznutra ali se ona iskazuje kroz glasovne i ritmičke različitosti. Ja sam slikar ovde! Šesnaest godina!... Proveo sam ovde šesnaest godina... a sad me niko ne zarezuje ni za... (propušta pijano reč) - šljivu! Čuje se nekakav zveket. Vetar povremeno. MUŠKI GLAS: Hajdmo! „LUTKA": Kako se zovete? Uzdah. Najispovednija reč koju je skadarlijski boem mogao da izgovori, zamena za mnoge druge reči, otprilike znači: „Šta god vam budem гекао to će biti bleda slika prave istine!" Naravno, glas se kao i obično menja, da alkohol nije učinio svoje bio bi to šapat. Sve je naglašenije. Naglašenija je gluma ali ne manje iskrenost. Patetika obliva sve ali patetika samozvanog „najvećeg boema Skadarlije" zakonit je jezik svih Skadarlija na svetu.

147