РТВ Теорија и пракса

MUŠKI GLAS (utešiteljski): Videćemo se! Za štafelajem! SKADARLIJSKI BOEM: Ti mene znaš! Najbolje! Ja sam ovde... imao sam štand ovde... „LUTKA"; Laku noć! MUŠKI GLAS: Znam, Pero! (bodreći) E, Pero! SKADARLIJSKI BOEM: Čika Jova „Вакаг"! To je bilo već u odlasku. Koraci. Muzika se ponovo čuje. MUŠKI GLAS: Aha! Čika Jovo! Laku noč! SKADARLIJSKI BOEM: Slikam i... fraj! 1... (ovo „i" bilo je uglavnom kao smeh)... za pare... (kao da se pravda)... ja to potrošim... ko ga jebe! Mikrofon ulazi u kafanski prostor. Ne čuje se ništa sem muzike. To traje nekoliko sekundi. GLAS ADMINISTRATIVNO VAŽNE OSOBE: Izvolte da čujem! Šta želite?! (odjednom prelazi u stakato) - ništa! - malo! - stao! - da vidim! - šta je! - u pitanju! (reči su lišene osečajnosti i smisla) - šta je! - u pitanju! - samo! - da vidim! - čujem! Mi smo, međutim, zauzeti snimanjem, ne poklanjamo pažnju koju administrativno važna osoba očekuje od nas pa se njegov glas i ritam naglo menjaju. GLAS ADMINISTRATIVNO VAŽNE OSOBE: Nemojte ulaziti!!! Morate sa mnom!!! Valjda vam na nešto ličim!!! Majku mu!!!