РТВ Теорија и пракса

vlastitosti, ne mora značiti i manju gustinu odluka niti manji stepen upravljanja. Među primere takve saradnje spadaju one P. Pinjona ili V. Radovanovića sa jugoslovenskim autorima B. Sakačem ( Synthana ), J. Kalčičem (Duboki Do), Josipom Magdićem (Apeiron E), Lojzetom Lebičem (Atelje 2), J. Ježom {Pogled zvezdd), S. Hofmanom {Dejd vu) itd., i sa stranim kompozitorima Bohuslavom Šeferom (Bohuslaw Schaeffer), Andžejom Dobrovolskim (Andrzej Dobrowolski), Nikol Lašartr (Nicole Lachartre) i drugima. Studio može zastupati izvesnu estetiku, ali ne mora. Opredeljenje za studjo za idejnim usmerenjem nije značilo i isključivost i zatvaranje prema drugačijim orijentacijama. Estetika se u okviru Studija shvatila kao autonomna. Ona ne polazi od fundamentalnih pitanja o tome šta je to muzika ili otkuda da ona postoji, te se u tome smislu ne vezuje za određen filozofski sistem. Ako se i pita šta je elektronska muzika, ni time se ne cilja na pitanje o muzici, već samo o onome što bi u muzici dublje opravdalo naziv elektronskog. Ne pita se 0 tome da li je predmet estetike lepo koje uključuje i ružno, ili dobro, ili objava duha u materiji. Uzima se kao dovoljno da je predmet estetike umetničko. Poznato je da se umetnički objekti, za koje se doživljajno zna da su umetnički, mogu pomoću stepena sadržavanja slojeva razlučiti od neumetničkih. Pošto muzika ostaje u mogućnosti sve dok je i slušalac samo mogućan, u Studiju se smatraju jednako važnim 1 estetski predmet i estetski akt. Ako se, dakle, ne usmerava na to što muzika uopšte jeste, ne zaobilazi se pitanje šta ona može stvarno biti i do kojih je granica ona umetnost. Reč je o razgraničenju pojava koje kao zajedničko mogu imati duhovno-metafizičke kvalitete, ali se razlikuju po nekim svojstvima i prilazima koji čine da nešto automatski jeste umetnost ali bez kojih to nije. Karakter ovakve autonomne estetike delom je operacionalan i ostenzivan jer stvaralački rad u svakom studiju omogućuje da se pojam ne definiše samo pojmovima, već da se može određivati i samim „bičima” zvuka, Po svemu tome, ova estetika leži između teorije muzike i muzičke estetike kao filozofije.

145