РТВ Теорија и пракса

Imam još jednog ujaka, Zusija, on je brica, jedini u Ljoznu. Mogao bi biti brica čak i u Parizu. Njegovi maniri, njegovi brkovi, osmeh, pogled... Stanovao je u Ljoznu. Tamo je bio zvezda. Ukrašeni zvezdama bili su i njegov izlog, i vrata njegovog dućana. Iznad vrata, plava firma predstavljala je čoveka ogrnutog belim peškirom, nasapunjenog obraza, dok je drugi brijao, samo što ga ne prekolje.... Več je noć. Plave zvezde. Zernlja Ijubičasta. Glas obojeni: Konj od mleka poleće u nebo od starog mastila - ka suncu ili mesecu od mesinganog svečnjaka. Padaju krstovi po bronzanom groblju, svetlucaju kao svici, kuča više i nema - crvena kula sa dva oštra zvonika kao dva tanka mlaza krvi. Konj obara pogled ka crvenoj zemlji, griva mu se od sunca ili meseca pozlatila, od repa mu se u jednom uglu nebo razmlečilo glave nečije u jatima poleću, drugo se otvara.

(Poćinju plavo i Ijubičasto i traju Rabinova pesma se gubi)

212