РТВ Теорија и пракса

likovnih, zvučnih. - „Bio sam začuđen kako sam najmanje primao od Ijudi onda kada se nisam dobro snalazio u predmetu razgovora i na taj način im davao željeni povod da govore”... - analizira D. Lunjkov sličnu situaciju. - „Ovde je sve opravdano. A mi se uzalud nadamo da čemo za naše sitne pare dobiti krupne. Sitne pare se vračaju u sitnini, krupne ukrupno”. Sredinom tridesetih godina nemački novinar i ratni ekspert, bežeči od nacista, emigrirao je u Englesku, a posle nekoliko godina izdao je u Londonu knjigu o fašističkoj vojsci. U knjizi je data karakteristika viših činova generalštaba i 168 generala. U Nemačkoj je publikacija odjeknula kao eksplozija bombe. Gestapo je dobio naređenje da na bilo koji način dovede autora u Berlin i da se raskrinkaju svi saučesnici. Nacisti su razradili plan otmice. Vlasnik knjižare u Bazelu pozvao je Bertolda Jakoba - autora knjige - u Švajcarsku radi sređivanja autorskih prava. Autor nije imao pojma da je izdavač s kojim se sreo za stolom u restoranu agent nemačke obaveštajne službe. U čaši vina koju je Jakob podigao da nazdravi uspehu zajedničkog posla nalazilo se sredstvo za uspavljivanje. Posle pola sata izdavač je zamolio kelnera da mu pomogne da unese u automobil „pijanog prijatelja”. Jakob se našao u gestapou. - „Sve što je objavljeno u mojoj knjizi uzeo sam iz novina” - izjavio je on več na prvom saslušanju. U stvari, pažljivo proučavajuči štampane izvore i naročito saopštenja lokalne štampe (nekrologe, stupce hronike o svadbenim ceremonijama uz nabrajanje „visokih ličnosti” iz redova vojske i sl), autor je uspeo da rekonstruiše sliku koja se smatrala državnom tajnom od posebnog značaja. U međuvremenp je došlo do diplomatskog incidenta. Švajcarska je zatražila da se vrati oteti engleski građanin. Najzad, bio je oslobođen. Danas pripremanje profesionalnog novinara za portretski ili problemski intervju ponekad podseča na rad obaveštajca - s tom bitnom razlikom što autor radi u korist junaka. Za razgovor koji sledi dragocenu

37