РТВ Теорија и пракса

sistema u pluralističkom društvu. Ideje i vrednosti vladajuče i potlačenih klasa u kontradiktorne pa se razvijaju i odvojeni sistemi za njihovo saopštavanje. Više ili manje razvijeni alternativni sistemi komunikacije postoje i u socijalističkim društvima (uključujući tu i jugoslovensko) sa karakteristikama koje je prof. Vreg obrazložio na nivou modela. Prof. Hauser pak, u kontekstu jedne socijalno konfliktne situacije (Poljska iz 1980) razvija tezu o retorici kao principu nacionalnog otpora. Uloga sindikata „Solidarnost” i masovna podrška koju je imao, dokaz su društvenih nastojanja da se reafirmiše značaj javne sfere. Javna sfera je diskurzivni prostor u kome društvo promišlja normativne standarde i razvija nove okvire za izražavanje i procenu socijalne realnosti. Prema tome, to je javni prostor retoričkog iskazivanja, s tim što je ono neposredno uslovljeno raspodelom moči - retorička prava se ne mogu ostvarivati a da se istovremeno ne manifestuje i količina moči kojom se raspolaže. EFEKTI KOMUNIKACIJE Gotovo je paradoksalno da se posle decenijama duge istraživačke prakse i teorijskih promišljanja interesovanje za masovne komunikacije prvenstveno koncentriše oko pitanja njenih efekata. Kako je tačno konstatovao Robert Sanders sa univerziteta u Albaniju na osnovu iste empirijske građe izvode se dva potpuno oprečna zaključka na kojima onda počivaju dva shvatanja o uticaju medija, Obimna literatura svedoči da mnoge medijske kampanje nisu imale željeni efekat, dok istovremeno ima mnogo indikatora da su mediji snažno predodređivali socijalno ponašanje. Prof. Sanders smatra da se sva empirijska građa mora prihvatiti kao validna i da se dalji rad mora usmeriti ka formiranju zajedničkog objašnjenja za nju. Ono bi moglo počivati na tezi simboličkog interakcionizma po kojoj ono što Ijudi kažu i čine (i shodno tome misle i osečaju) ima konsekvence po njihov vlastiti socijalni identitet. To bi značilo da nije informativnost poruke ono što uzrokuje promene kod recippenta, već da projektovane

89